I čitahu se priče. Neke vrsne i odlične, a neke još bolje da su autori imali strpljenja za auditorij.
Uglavnom žene.(;)))))Linkove ne stavljam ovaj puta. Lebowski je bio kralj. Mada je E. Prangerova priča bila neubičajeno kratka no vrlo rječita. Daywalker je imao uobičajeni šeretski pristup, a Creativa...ljutilo ga je to...Čovjek odličnih priča je nažalost bio prvi kad koncentracija publike ne bijaše sjajna. Odličan bijaše i jedan Bosanac (opet mu zaboravih ime) i pričom i pjesmom, a Porto bješe prigodan. Misao dana Gotovina kao Indigo dijete.
Priče bijašu svakodnevne, no stvarnost ispričana na način koji je govorio mnogo o svojim autorima. Riječi su tekle, a poneke bijahu poput rijeke Gacke. Najljepše na svijetu.
I bi tu jedna žena. S fantastično pričom. Mislim da je Sferakon njeno ime. Ljudska svijest kao igračka budućnosti.
Pojavili su se mnogi. I bje mnogo nagađanja. Bijahu i novinari tj. Hrvatski radio. No cijela je stvar za mene osobno počela izložbom nakita vrlih nam blogerica. Od kojih neki doista meni osobno je krasan.
No pojavilo nas se u stvari malo. Vrlo malo. Kao da samo i ponovo samo određeni ljudi imaju se hrabrosti družiti se. Unatoč i usprkos tome što sam zauzela prilično dobru poziciju....
Primjerice bijah ne tako davno u Rijeci. Stala sam u kut i ljudi su prilazili, bijaše mnogo razgovora...A tu...Pozdravili su me oni koji znaju. Od onih koji ne....samo d.s.o. i navodno je iz Zadarskog arhipelaga.
Bio je i Darius. Fotkalo se.
U Zagrebu kao da se svako ima potrebu zabiti u svoj ćošak. Tipa Sferakon i ja smo sjedile za stolom. Bje slobodna stolica. Čovjek dođe po nju pristojno pita jel slobodno. Naravno i odnese je tri metra dalje gdje je posebno sjeo sa prijateljicom, dragom ili ženom. Nije bitno. Kao da nema one elementarne hrabrosti podružiti se s ljudima upoznati nekog novog i popričati. Barem površne i neobavezne komunikacije. Niti to. Ili možda dobih krivi dojam.
A tako sam htjela upoznati Creativu osobno, čak sam ga i taknula po ruci, da se predstavim no bijaše ljut i odjurio je. E. Pranger mi je isto promakao, čisto mojom krivnjom, a sve drugo....
Blogeri javno izjavljuju da ne govore za svoj blog jer su ili bi mogli imati problema. Mnogi su i odustali zbog problema. A mnogi se ne mogu suočiti tj. svoju drugačijost s okolinom. No neki su istupili. I to se cijeni. I sluša s pozornošću.
Mislim meni osobno nema većeg gušta nego biti kod frizera i čitati Cosmo, Elle, Tenu...sve po redu ženske časopise i onda kod Leba pročitati priču. A ja sam ona žena iznad trideset i to vrlo solo. Prije nisam baš razumjela, no sada i ovom momentu možda sam ipak počela shvaćati neke stvari.
Sviđa mi se što Blog napreduje u svakom pogledu. I kao sajt, a i autori sami. I ovakvim tematskim večerima . Što više to bolje. Ljudi...Blogeri...Realnost je nadomak ruke. Slova s naših ekrana još nisu generirala računala.
I drag mi je povratak Ptice. E Ptico, tako mi je drago što si prestala mučati :))))
Post je objavljen 18.12.2005. u 01:09 sati.