Svitanjem, zorom
I ljubav naša opet zori,
Budi se i plamti novi žar.
Dodire ti osjećam,
Vrelinu prstiju
Kojima raspliceš
Nagost mog tijela.
Žarom svojim
Ispituješ jačinu
Strasti u meni,
A ja se predajem
U sladostrasnom osjećaju
Naših sudaranja.
I dok me odvodiš u svijet
Neslućenih visina,
Tvoje oči, tako drage,
Tako sjajne i užarene,
Niježno mi poručuju
Koliko je ogromna
ljubav i strast ,
Sreća i glad zamnom,
Koju osjećaš u sebi...
Post je objavljen 17.12.2005. u 22:44 sati.