Zračni napad na ratnu luku Taranto – noć 11. na 12. studeni 1940.
Nakon ulaska Italije u II: Svjetski rat 10. lipnja 1940. godine, glavnina talijanske ratne flote bazirala je u ratnoj luci Taranto odakle je najpovoljnije mogla djelovati protiv britanskog ratnog brodovlja koje je operiralo u Sredozemlju. Dakako Britancima nikako nije odgovaralo baziranje talijanskih ratnih brodova u luci Taranto (nimalo ne podcjenjujući talijansku ratnu mornaricu, britanski admiralitet isplanirao je napad torpednog zrakoplovstva po brodovlju u luci Taranto). U vanjskoj luci baziralo je 6 bojnih brodova (BB), 3 teške krstarice (CA) i 8 razarača (DD), a u unutarnjoj luci bazira još 4 teške krstarice, 3 lake krstarice (CL) i 19 razarača. Na Athumanunhovoj sličici vide se označeni brojevima: 1 BB Vitorio Veneto, 2 BB Litorio, 3 BB Cesare, 4 BB Duilio, 5 BB Doria, 6 BB Cavour, 8 CA Gorizia, 9 CA Zara, 10 CA Fiume, 11 CA Bolzano, 12 CA Trieste, 13 CA Pola 14 CA Trento, slovom A označene su dvije skupine razarača (DD) u vanjskoj luci, a slovom C označeni su položaji protuzrakoplovnih brodova i kopnenih bitnica, slovo B prikazuje spremnike s gorivom za brodove) Svi brodovi u vanjskoj luci zaštićeni su protutorpednim mrežama koje sežu do dubine od 10 metara, međutim, umjesto planiranih 12 800 metara mreža razvučeno je svega oko 4200 metara. U zraku iznad bojnih brodova nalaze se protuzrakoplovni baloni (ukupno 87 balona). No, neposredno prije napada zapuhao je snažan vjetar i otrgnuo 60 balona. Ipak, na kopnu je 21 PZO bitnica koje imaju 101 PZ top, 84 teških i 109 lakih PZ strojnica, 22 snažna reflektora i 13 prislušnih naprava za rano otkrivanje zrakoplova. Ratni brodovi imali su zapovijed da ne otvaraju PZ paljbu kako ne bi otkrili svoje položaje u luci, međutim, direktno napadnuti brodovi od neprijateljskih zrakoplova mogli su slobodno otvarati paljbu. Noću 11. studenog britanski nosač zrakoplova (CV) Ilustrious u pratnji 4 CL krstarice i 4 razarača DD izdvojio se iz sastava veće skupine britanskih ratnih brodova koji su se kretali prema Malti i oko 2030 zauzeo poziciju za napad na luku Taranto. Nosač zrakoplova bio je na oko 180 milja jugoistočno od luke Taranto, a napad je trebalo izvesti u dva napadačka vala u kojima bi se nalazilo po 12 zrakoplova od čega je 6 torpednih zrakoplova. Tijekom leta pokvarila su se tri zrakoplova, pa je napad poduzelo 21 zrakoplov. Oko 2250 talijanske posade otkrile su zrakoplove, pa je zaprečnu protuzrakoplovnu paljbu otvorila bitnica na rt San Vito. Osam minuta kasnije dva britanska bombardera izbacila su osvjetljavajuće bombe koje su osvijetlile vanjsku luku. Zrakoplovi bombarderi napali su spremnike s gorivom, a torpedni zrakoplovi brodove s torpedima podešenim na dubinu od 10, 5 metara. Napad je potrajao sve do 0102 sati, a onda su se britanski zrakoplovi okrenuli natrag prema svom nosaču zrakoplova. Talijanska PZO oborila je dva britanska zrakoplova. Britanski zrakoplovi izbacili su 11 torpeda i potopili BB Cavour, teško oštetili BB Littorio i BB Duilio, a lakše CA krstaricu Trento i još dva razarača. Poginulo je 52 talijanska mornara. Noćni napad na luku Taranto polučio je, za jedno kraće vrijeme, prevlast Britancima u Sredozemnom moru.
Post je objavljen 17.12.2005. u 21:11 sati.