...u krutu stvarnost...
Eto, vratih vam se iz zemlje tulipana. Naravno, htjedoh kupiti nekoliko lukovica (koje se prodaju ko suveniri skoro svugdje, uključujući i duty free shopove, a ne samo na tzv. "cvijetnoj tržnici"), ali avaj, pošto nismo u junajtidjunjn...nisam htjela riskirati prekapanje po kuferu usred aerodroma Pleso, pa ih nisam donijela (doduše, bila sam i pomalo skeptična o njihovom moći klijanja nakon takve kupovine na štadnu na cesti)...
No da, sveukupni dojam o Amsterdamu je jako ugodan, pošto su svi jako susretljivi...
Opći dojam o "želji" da postanemo dio EU je definitivno negativan. S obzirom na poreze prema toj navedenoj zajednici pustih naroda, sve je užasno skupo...tako da primjerice tehnika a la minijaturni najjeftiniji MP3 ili neki bezvezni prastari parfem, na super extra ponudi košta više nego puna cijena tih proizvoda usred Metroa u našoj Metropoli...
Da malo skrenem s teme, da "odam" jednu malu tajnu: prošle godine počastila dečke s posla s oriđiđi viskijem nakon puta u GB s flašom iz Metroa, jer je ta ista boca "gore" koštala četiri do pet puta skuplje...
Naravno, ispričaću vam i priču o prstenu od 15.000 eura koji sam imala nataknuto na vlastiti prst, jedno dobrih nekoliko sekundi (hrpa malih-velikih briljanata tj. dijamanata brušenih u oblik briljanta)...no, o tome slijedeći put....
Post je objavljen 17.12.2005. u 18:50 sati.