Otišli smo u kino pogledati nadarenog gospodina Ripleya, moj najbolji prijatelj i ja. U studentskim danima znali smo ići u kino više puta tjedno. Uživali smo gubeći se zajedno u maštovitom filmskom svijetu. Izlazak s njim u kino uvijek je bio poseban doživljaj.
Nadareni gospodin Ripley je fantastičan film. Ali gledajući ga zajedno s mojim najboljim prijateljem, počeo me oblijevati hladan znoj. U ponašanju gospodina Ripleya prepoznao sam sebe i moj odnos prema njemu. Toliko sličnih situacija, toliko istih reakcija... bio sam siguran da će on u meni prepoznati svog gospodina Ripleya.
Trema me obuzimala sve više kako se film bližio kraju. Ali bez razloga. Prijatelj ništa nije povezao niti posumnjao. Sve je bilo tako očito, ali misao da je osoba koju toliko cijeni i s kojom voli provoditi vrijeme zaljubljena u njega jednostavno nije bila ni u njegovoj najluđoj mašti. Ja sam mu bio najprivrženiji prijatelj i najvjerniji pratilac, a što se iza toga skrivalo nije mogao ni naslutiti.
Post je objavljen 17.12.2005. u 10:43 sati.