Na moju žalost - nije to bio Aman.
Međutim, čak i za strogo i na ljepotu naviklo noldorsko oko kraj u koji sam doplivala djelovao je skladno i podobno za kraći (tako sam tada naivno mislila) boravak. Barem dok ne smislim kako da se dokopam Neumirućih zemalja. Koja greška!
Mogla bih vam sada opisivati sve zgode i nezgode, više ili manje zanimljive, koje su mi se dogodile u vašoj zemlji od trenutka kada sam shvatila gdje sam. Pametna kakva jesam (nisam sigurna jesam li vam do sada spomenula ali mnogi me smatraju najmudrijom među Noldorima, mudrijom čak i od mog strica Feanora) bez pol muke sam savladala vaš ne baš jednostavan jezik i usvojila vaše norme ponašanja. Ubrzo sam shvatila da je kod vas najpametnije uklopiti se u masu, plivati niz struju i ničim ali baš ničim se ne isticati (zato sada fen frizurom pažljivo prikrivam šiljaste uši i nosim vašu nadasve smiješnu odjeću za žene).
U potrazi za nekakvim zapisima u kojima bi otkrila bilo kakav trag ME-a i Neumirućih zemalja put me odveo u Zagreb (moj Caras Galadhon je 1000 puta ljepši, nikad mi neće biti jasno zašto ste one talane morali raditi od betona umjesto da ste ih lijepo posložili po drveću, kako Eru zapovijeda). Krenula sam kopati po raznim arhivima i začudila se koliko vi malo znate o mom svijetu (koji ignoranti). Polako sam počela shvaćati da moj boravak u Hrvatistanu ipak neće biti baš kratak kako sam isprva mislila.
***
Post je objavljen 16.12.2005. u 09:37 sati.