Mislil sam da je u Hrvatskoj zabranjeno isticanje fašističkih znakova, al očito da nije. I na nekim koncertima i na nekim prosvjedima i na nekim mobitelima (npr. frend ima sliku jednog generala i melodije zločinčeve udovice...) i u prodaji. dINAMOV znak uokviren sa strane i odozdola crnim rubom. Alo... dINAMO i crno?!? Mislim, dINAMO je u SFRJ bil jednakost hrvatstva, a men in black su antihrvati.. Jer kak može bit domoljub neko ko je dal obalu talijanima, neko ko se odriče stanovnika vlastite zemlje koji su druge vjere (mada vole Hrvatsku) a vlastita vjera bi mu trebala slijedit put začetnika koji je širil ljubav i toleranciju. Kak se neko može zvat domoljubom kad ne voli svoje nego mrzi tuđe? I koji je isti po svemu kao najljući neprijatelj osim po tome kaj su oni drugi bradonje? Nemojte me krivo shvatit, nisam za komunizam (koji je u biti jako dobar ali je utopija ubijena ljudskim slabostima) al fala Bogu na partizanima (koji nisu svi bili komunisti) jer da ZAVNOH i kasnije Ustav 1974 nisu ocrtali granice, sad bi bili u zajednici sličnoj kao ona 1918. godine. Je popušili smo Boku i Vojvodinu, al... Da nije bilo ujkana, možda bi '45 domobrani obranili slobodnu HR jer nebi bilo (tolko) zločina sa naše strane. Tada nebi bilo ni Bleiburga ni Jazovki ni... Jednaki su mi i uništavači našeg naroda u vidu tajnih službi i oni koji se nazivaju Hrvatima al toga nisu dostojni. Ne želim da me predstavljaju divljaci u crnom koji šire mržnju. Ja sa Hrvat i time se ponosim. I ne želim da moje djete razmišlja o domobranima, partizanima i ustašama. Želim da svi Hrvati vole Hrvatsku ne mrzeči druge. Sram me je kad vidim divljanje na Malti il u Mađarskoj, ko da smo engleski huligani il još gore.. A balkan iz takvih izbija kroz oči i usta. I to balkan u najnegativnijem smislu.
Hrvatska se voli ljubavlju i tolerancijom, pogledajte samo Stepinca. I zbog PROHRVATSKOG stava i života patil je i od crnih i od crvenih. Nisam ja bez mane i ne može se reći da jako volim narod koji nas je najviše uništaval zadnjih 60 godina, ali trudim se, kad nekaj pomislim grdo pomislim da sam licemjeran il bedast i nadam se da bum što manje tak razmišljal. I nadam se da bu moja mala živjela u Hrvatskoj kao hrvatica al ne sudeći druge po vjeri, narodnosti il boji kože.
P.S. Je licemjerno al nadam se da bu mi zet jednog dana Hrvat. Ma bitno da bu njoj dobar i da bu moralan, al ak bu još i Hrvat, to bi bil bonus :).
Za vrijeme socijalizma mali Ivica zakasnio u školu, te ulazeći u razred pozdravi:
- Hvaljen Isus.
Učiteljica, partijski aktivist, ga vrati i kaže mu:
- Ivice, tako se ne pozdravlja, Lijepo izađi i ponovno pozdravi razred.
Ulazi opet Ivica:
- Hvaljen Isus i Marija.
Post je objavljen 16.12.2005. u 21:56 sati.