Falački rat (1688. do 1697.) vođen je između Francuske i Augsburške lige (Španjolska, Nizozemska, Švedska, Njemačka, Brandenburg, Vatikan, Pijemont i Engleska koja se u ligu uključila 1691. godine), a u povijesnim izvorima može se pronaći i kao rat Velikog saveza. Do rata je došlo poradi francuske osvajačke ekspanzije tijekom vladavine kralja Luja XIV. Naime, nakon izumiranja falačke (Pfalz-Rheinland) dinastije Simmern 1685. godine Luj XIV. odlučio je da Falačku pripoji svom kraljevstvu. Ratna djelovanja otpočela su u rujnu 1688. godine kada je francuski korpus generala Louis-Francois Boufflersa bez prethodne objave rata upao u Falačku i napao sve gradove zapadno od rijeke Rajne. Istodobno i francuski korpus maršala Louis De Crevanta duc d'Humieres upada u Španjolsku i Nizozemsku te zauzima utvrde Dinant i Huy. Na ove provokacije odmah su odgovorile snage Augsburške lige koja je tajno ustrojena već 1686. godine. Tako je započeo Falački rat u kojem je došlo i do bitke na moru poznatije kao Bitke kod Beachi Head.
Bitka kod Beachi Head – 10. srpanja 1690. godine
Kod Beachi Heada, nalazi se na južnoj obali Engleske između Brightona i Hejstingsa, došlo je pomorske bitke 10. srpanja 1690. godine između ratnih brodova francuske mornarice i združenih ratnih brodova Engleske i Nizozemske. Namjera francuskog zapovjednika admirala Turvila bila je da se izvrši invazija Engleske obale. Izvidničko brodovlje francuske mornarice 3. srpnja došlo je, kod otočja Isle of Wight, u bojni kontakt sa zaštitnim brodovljem englesko-nizozemske združene mornarice. Ubrzo su pristigle glavne snage francuske flote koja je brojila 70 bojnih linijskih brodova, 18 brandera i 8 fregata (po Athumanunhu to je ukupno 4624 topa i 28 000 mornara). Na drugoj strani u susret joj je krenulo združeno anglo-nizozemsko brodovlje koje broji 57 bojnih linijskih brodova i 11 brandera (po Athumanunhu to je ukupno 3842 topa i 23 000 mornara). Znajući da je protivnik nadmoćniji u topništvu engleski admiral Herbert, zapovjednik združenog anglo-nizozemskog brodovlja, odlučio je izbjegavati odlučujući boj na moru te je vezati na sebe kako ona ne bi mogla operirati na drugim mjestima. Združena anglo-nizozemska flota vješto je rabila morske struje, pa unatoč slabom vjetru stalno izbjegavala sudar s francuskim brodovima. Takovo izbjegavanje potrajalo je sve do 9. srpnja kada je kraljica zapovjedila admiralu Herbertu da zapodjene boj s francuskim brodovima. Opravdavajući svoju taktiku kraljici admiral Herbert joj je iznio moguće posljedice ako se dogodi poraz. (Tako je admiral Herbert zapamćen u povijesti ratovanja kao prvi koji je uporabio termin 'fleet in being' što će kasnije vojnički značiti da samo postojanje flote odvraća protivnika da svoje snage uporabi na kopnu) Nadnevka 10. srpnja zapuhao je svjež sjeveroistočni vjetar, vrijeme je bilo gotovo idealno za bitku na moru, pa se francusko brodovlje postrojilo u poredak kolone. Međutim, francuski mornari trebali su još tri sata čekati da se njihovi protivnici konačno poslože za bitku. Znajući da je protivnik jači, admiral Herbert odlučio je da napad započne njegova zaštitnica, a središte i prethodnici i dalje je držao van dometa francuskog brodskog topništva. Međutim, nizozemsko brodovlje (22 ratna broda) koji su činili čelnu eskadru združene flote pod zapovijedanjem nizozemskog admirala Evertzena iznenada je napala francusku čelnu eskadru na bliskom odstojanju. Bilo je to točno u 0600, a oko 0630 engleska zaštitnica udarila je po francuskoj zaštitnici. No, englesko središte nije se u bitku uključilo sve do 1000, pa je francuski admiral Turvil uočio da može slobodno tuči nizozemsko brodovlje svojim središtem bez bojazni da će ga admiral Herbert napasti sa svojim središtem. Ubrzo je nizozemsko brodovlje okruženo francuskim i trpjelo je strašnu vatru nadmoćnijih francuskih topnika. Nizozemce je spasila snalažljivost njihovog admirala Evertzena koji je zapovjedio da svi njegovi brodovi bace sidra bez spuštanja jedara. Nizozemski brodovi su stali, a francuski su odjedrili (vjetar ih je odnio dalje od nizozemskih) Dosjetku Nizozemaca kasnije su uporabili i Englezi, a oko 2200 sve savezničko brodovlje počelo je s manevrom odstupanja i izvlačenja iz bitke. Francuzi su proganjali savezničko brodovlje sve do 18. srpnja, ali vrlo 'mekano' i neodlučno, pa su tako propustili priliku da im nanesu teže gubitke (prema engleskim izvorima tijekom progona potopljeno je 7 savezničkih brodova, a prema francuskim izvorima 15 brodova - Athumanunh Vam ostavlja da izaberete izvor kojem ćete vjerovati) Francuska flota odjedrila je prema luci Le Havre poradi opskrbe streljivom i namjernicama, a nakon kraće opskrbe već je 29. srpnja bila ponovno spremna za novu bitku na moru. Međutim, u Irskoj je poražen James (saveznik Luja XIV.), pa je Luj XIV. odustao od invazije engleske obale. U francuskim povijesnim izvorima bitka je zabilježena pod nazivom Bitka kod Beveziersa (prema normanskom nazivu za Beachy Head).
Post je objavljen 16.12.2005. u 21:18 sati.