Kina dolazi. Neumoljivo. velika zagonetka raste na istoku i postaje moćna, i prijeti pokoriti svijet, kako je davrno prorokovao Nostradamus. (Papak napušeni, usput budi rečeno; ne vjerujte ni riječ što pišu o njemu!)
Danas je sila, uskoro će biti velesila, kao što je to SSSR bio prije 20 godina. A onda, možda, i veća.
Ja i moj Braco, neprijatelji i partneri u vladanju svijetom, pažljivo ih spremamo za njihovu veliku ulogu. (Bedak Ivan, onaj koji je napisao Apokalipsku, mislio je da je Rimsko carstvo posljednje. Ma da ne bi! Daleko je, daleko Apokalipsa.) (Odnosno, naravno, već se dogodila, ali to nitko nije primijetio.)
Danas vladaju svijetom SAD, prije sto godina bila je to Velika Britanije, prije 200 godina najmoćnija je bila Francuska, prije 400 godina Španjolska, prije 1000 godina Bagdadski kalifat…
Svaka velesila imala je velikih dostignuća, i fatalnih slabosti. Svaka je nešto ostavila nasljednicima.
Što će vam donijeti Kina?
Jedna stvar: oni su veliki pragmatičari. Njihova religija je jako ovozemaljska. Ne muče ih žestoke strasti razapete između neba i podzemlja, između raja i pakla, kako je to kod vas na Zapadu. (Povijesno, ne samo Europa, nego i cijeli "Bliski istok" je zapravo Zapad.) zato su manje skooni krajnjostima i nastranostima. Imaju više zdravog razuma.
Pa ipak, imaju i duboku mistiku, koju je izložio Lao Tzu, koja je ušla u onu sintezu koju su ,u nedostatku boljeg termina, nazvali "kineski monizam".
U prijevodu Evanđelja po Ivanu na kineski, prvi stih, "U početku bijaše riječ" (tj. "logos", važni termin kako za hebreje, tako i za grčku filozofiju), ono "logos" bilo je zamijenjeno sa"tao".
Ali taj je prijevod loš, jer tao je s one strane govora i svih odredbi koje se u govoru mogu izreći, iznad sivh proturječnosti koje se u tao očituju (jin i jang, kao što smo to ja i moj brat). (Sutra ću vam propovijedati nešto o tim proturječnostima i ograničenosti govora).
Tao nije logos, tao je meta-logičan. A vi, ljudi zapada, stalno se mučite oko logosa.
Zarobljeni ste u odnos subjektea i objekta. A kineski jezik, kada jednom postane gotovo isto toliko proširen kao engleski (kao što npr. možete vidjeti u SF seriji "Firefly", koja je nedavno bila prikazivana na Novoj TV), počet ćete usvajati njihov relacionastički pogled na stvari. Gdje se problemi oko kojih su se rasplamsavale strasti, pa i potpaljivale lomače, upoće ne pojavljuju.
Pojavljuju se naravno,neki drugi.
Kinezi vjeruju u bogove, pa mogu prihvatiti i monoteizam, ali na bogove, jednostavno, mnogo9 ne polažu. Konfucije je naučavao "zlatno pravilo" u etici (ne čini druogm ono što ne želiš da drugi tebi čine), Mo-Ti je to čak proširio u nauku o sveopćoj ljubavi koja jako "kršćanski" zvuči, ali bog im nije ibo potreban da tu etiku utemelje, polaziloi su od čovjeka, od njegovog uma.
Taoisti naučavaju kreativnosti, i potiču kreativnost. Ne samo spoznaju onog što jest, nego stvranje novog.
I oni kažu: kada stvaralac završi svoje djelo, treba otiči.
Kao što su otišli oni bogovi, koji su prethodili divljem, ljubomornom Jahvi.
Kažu: treba uzgajati, a ne vladati.
O da. Imaju vas Kinezi čemu naučiti.
tko ima oči, neka vidi.
Post je objavljen 17.12.2005. u 10:39 sati.