Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/likvidacija1000talenata

Marketing

OD BANALNOG DO FATALNOG

Bilo je tmurno jesensko jutro. Tog jutra, u 10 sati se cijela poštanska škola trebala nači isprted Zagrebačkog Velesajma kako bi razgledala izloške Info, Interliber i Educa plus.
Daria je nakon dugog spremanja krenula na stanicu, te tamo napokon dočekala bus koji je nekoliko minuta kasnio, pa se brinula oko toga hoće li stići na vrijeme. Ali kad je stigla ispred Velesajma i vidjela da je tek 10 minuta do 10 sati, odahnula je i krenula prema mjestu gdje je stajao njen razred. Tamo su je čekale i njene prijateljice Antonia i Lucija. Najprije je otišla do Barbare po kartu, a onda do svojih dragih prijateljica.
Čim je došla, izljubile su se po njihovom starom običaju i počele razgovarati o tome kako će kasnije ići kod Lucije i kako će joj Daria pokušati popravit računalo. A onda im je Lucija pokazala ''dečka'' u kojeg je prije bila zaljubljena, te su komentirale njegov izgled i smijale mu se. Daria je dan prije pozvala svog bivšeg dečka Željka i njegovog prijatelja Vladimira da im se pridruže. Ali pošto je već bilo par minuta prije deset sati, Daria je nazvala Željka kako bi ga upitala gdje je i kada će otprilike doći. Na što joj je on odgovorio da će doći za petnaest do dvadeset minuta. Dogovorili su se, da će se naći negdje unutra, jer su one morale ući zajedno sa svojim razredom. I tako je došlo 10 sati i razrednik ih je uputio prema ulazu u Velesajam. Tako su i one ušle i polako razgledavale sve dok nisu došle do mjesta gdje je bio izložak CARneta, gdje je bilo nekoliko računala na kojima se moglo besplatno ići na internet. Daria je bila za jednim računalom na kojem je išla na web stranicu vip-a kako bi Željku poslala poruku da se požuri i da ju nazove kad bude ispred Velesajma. A Antonia i Lucija su gledale što ima novo u vezi Big Brothera. Nakon nekog vremena, kad im je to dosadilo, krenule su dalje. Došle su do paviljona Playbox gdje su bili vojnici i gdje je sve smrdilo po željezu. A onda su krenule prema izlazu, jer se Antoniji više nije dalo biti tamo. Prije nego što su pokušale izači, Daria je nazvala Željka da provjeri gdje je i kad će doći, a on joj je rekao da je ispred Velesajma i da samo još čeka jednu prijateljicu, te da će doći za 2 minute, otprilike.
One su ih čekale ispred ulaza, ali kad su tamo došle, i kad je Daria ponovo nazvala Željka on joj je rekao da su već ušli i da dođu do prvog paviljona. Daria je ušla u taj paviljon, sama, jer je Antonia bila već sva živćana jer nisu mogle pronaći izlaz. Željko je nakratko izašao i rekao im da postoje 2 izlaza. Jedan, tamo gdje je i ulaz, i drugi sa druge strane. Antonia je htjela na onaj drugi, a Daria i Lucija na onaj prvi, pošto je bio bliže. I zbog toga su se Antonija i Darija ''poriječkale''. Kad su napokon izašle Darija je rekla Antoniji da joj ona zbilja zna dići tlak, na što joj je Antonia rekla, da je i ona njoj digla živce. I tako je počela svađa.
- Kako si glupa!!!- rekla je Antonia Dariji.
- Ako sam ja glupa, onda što si ti??!- na to joj je odgovorila Daria.
- Ako si tako pametna, mogla si proći sa 5 ko' ja, a ne sa 3- Antonia Dariji.
- Pa ako si ti tako pametna, mogla si sama popraviti računalo, umjesto što sam ti ga ja popravila- Darija Antoniji.
- Pa dajte se cure smirite- izjavi Lucija kojoj je već dosadila njihova svađa.
- Ja sad idem doma umjesto kod Lucije- odjednom će Antonia
- Pa idi, baš me briga za tebe- odgovori joj Daria
I tako je Antonia otišla, namjeravajući prijeći cestu, ali nije mogla jer su prolazili automobili, pa je jedno vrijeme hodala po cesti, a onda nastavila pločnikom dok nije došla do autobusne stanice. Kad su Daria i Lucija došle do nje, Daria je samo produžila, a Lucija je otišla do Antonije.
- Antonija, jel se ti što ljutiš na mene- upita je Lucija.
- Ne na tebe, nego na onu kravu- uplakano će Antonia.
Lucija ju je pokušala nagovoriti da ide sa njima, ali ona jednostavno nije htjela.
Daria je u međuvremenu, došla do semafora i tamo čekala Luciju. Kad je došla upalilo se zeleno i prošle su na drugu stranu ceste i došle do stanice. Tamo su komentirale kako je Antonia preosjetljiva i kako joj se nesmije nista reći. Darija je bila svaživćana i htjela je zapaliti cigaretu, ali ko' za inat, upaljač nije htio proradit. Ali nakon nekog vremena, nakon što ga je vjerovatno po stoti put pokušala upaliti, napokon je proradio i brzo je iz svoje male bijele torbice izvadila cigaretu i zapalila je, kako bi se barem malo smirila.
Nakon nekog vremena došao je bus u koji su ušle i cijelim putem komentirale Antonijinu prgavost i Antonijin problem sa debljinom.
Od tog dana Antonia i Daria više ne pričaju. Svakodnevno se susreću u školi, u razredu, ali ne progovore ni jednu riječ. I tako je zbog jedne, sasvim bezvezne svađe, oko toga kroz koji su izlaz trebale izač, prekinulo jedno prijateljstvo koje dan danas nije obnovljeno.

DANY

Post je objavljen 16.12.2005. u 14:14 sati.