Marketing
što ste?
znate,ponekad se stvari čine čudnima,pa čak i moje vlastito ponašanje nadmašuje ponekad norme,prema dolje ili gore,svejedno.jučerašnji dan je bio standardno naporan.s vremenom se naviknete na to,i postane vam svakidašnja pojava na koju se uopće ne obazirete nego idete svojim putevima.jer konkurencija je oduvijek vrebala i uvijek će vrebati dok god postoji nešto što je vrijedno borbe i truda.jeste li kad učinili stvari,koje za sebe nikada ne biste rekli da ste sposobni učiniti?jesu li ikada vaši vlastiti pokreti nadmašili um?kako ste se osjećali nakon toga?jeli to osječaj olakšanja,ili pak razočarenje zbog učinjenog?želim da mi pišete,otkrivate proživljena iskustva i pridodate pokoju riječ!neznam,meni je oduvijek,kod pitanja trenutne odluke,mozak bio snažniji od bilo kakvog nepromišljenog pokreta.ponekad to požalim,jer je upravo to potrebno,da bi se dobili rezultati.ali može biti i kobno,ako nekoga duboko povrijedi ili dotuče.ponosan sam s jedne strane što znam kontrolirat vlastitim tijelom i što posjedujem idealnu viziju u svjesti koje se pridržavam,koju ne želim iznevjeriti,pa bilo to za dobro druge osobe ili za vlastito.a znamo da iskušenja vrebaju svuda naokolo,samo čekaju da postanemo žrtve vlastite nepromišljenosti.mnogo je ljudi koji postaju žrtve toga,koji oholo koriste trenutak,a rijetki su dragi ljudi oni,koji do kraja ostaju vjerni samome sebi,svojim stavovima i razmišljanjima.to su osobe snažnog karaktera i ogromnog autoriteta(barem u mojim očima).osobno,težim tome da postanem jedan od takvih ljudi.vjerujem da sam na pravome putu ka tome,ako ne već i na samome kraju.za sebe mogu tvrditi da se nastojim razviti tako,da niti jedan postupak ne požalim.zaista,teško bi bilo izdvojiti stvari u zadnje 2,3 godine koje bih požalio jer sam ih učinio,a kada bi ih izdvajao,ticale bi se problema unutar obitelji,ništa više.a da se osvrnem malo na postavljeno pitanje,dali ste ikada iznenadili samoga sebe u nečemu?baš jučer bijaše čudan,sjetan dan.večer sam proveo za kompjutorom i povremeno ležeći na krevetu i promatrajući zid.na zidu obješen sam imao jedan kalendar,auto kluba sa ne baš atraktivnim djevojkama.u djeliću sekunde upitah se :''što to beskorisno smeće radi na mojem zidu''.u tom času,zgrabio sam škare,skinuo kalendar sa zida i rasjecko ga na komadićke.ostao sam ugodno iznenađen reakcijom i naglom konkretizacijom naume,jer sam na taj papir gledao sa gađenjem imajući u potsvjesti da nije vrijedan mene,i da mnogo ljepše stvari zavrijeđuju moju pažnju.eeeh,prijatelji moji,kada bih barem bio tako konkretan i izravan kada je posrijedi jedna djevojka,hehe,u tom slučaju sramežljivost nadvladava sve ostalo.ugodan vikend!
Post je objavljen 16.12.2005. u 12:38 sati.