12. turnir go-sekcije O.Š. 'Eugena Kumičića' Velika Gorica – 15. 12. 2005.
Ova školska go-sekcija počinje nešto ranije od onih po drugim školama Velike Gorice. To je razlogom moje žurbe. Za takovu situaciju vrijedi biti pripremljen. Danas sam, međutim stavio naočale pri polasku s posla u torbu umjesto u đep jakne, kao obično. Kod kuće uzimam dvije vrečice s kamenčićima i pločama, te rokovnikom i ponešto potrebnih papira. U zadnji čas uočavam da treba uzeti i diplome za prva tri mjesta u Kumičiću, a i u Centru, u koji idem kasnije. Nemam vremena udariti žigove na njih i ispisati potrebno. Žigove stavljam u jednu vrečicu, pa ću ih udarati u školi. Odlazim i vrtim u glavi: 'Što li sam zaboravio?', jer u takovim situacijama se to obično i dogodi. Izgledalo mi je da sam sve uzeo. Greška je ipak bila i to u onome što obično ne treba brinuti; u onome što je uvijek uz mene. Naočale! Poznata je stvar da je to jedan od najosjetljivijih predmeta zaboravljanja u starijih osoba. Primjetio sam to tek u školi, kada sam krenuo upisivati učenike u turnirsku tablicu. Kroz glavu mi samo prostruji: 'Stara budala!'. Ne mogu se mirno oduprijeti nezadovoljstvu samim sobom. Takav, pomalo uzrujan, još slabije vidim. Nema mi pomoćnika, jer Daniel i Zvonac ne dođoše, iako su jučer obojica govorili da će vjerojatno doći.
Moram se pribrati i smiriti, da stvorim uvjete lakšeg gledanja. Pitam Mateu da mi malo posudi svoje naočale, ali s njima tek ništa ne vidim. Što je tu, tu je. Trudio sam se i išlo je. Ipak nešto vidim. Pomagalo mi je pamćenje. Upamtio sam gdje sam što pisao i to mi po nekoj sličnosti pomagalo pri viđenju. Ustvari sam vidio, ali je tu bila neka nesigurnost. Problem je samo u čitanju, a ostalo vidim super i bez naočala kao i inače. Malo sam stoga i pisao većim slovima. Upozorio sam djecu na to i zamolio ih, da mi pomognu, ako što krivo pročitam.
I krenuli smo. Bilo nas je nešto više nego u poslijednje vrijeme. Dolaze nam i novi. Bravo! To!
Pogledajmo tabelu natjecanja.
Igralo se atari-go s izuzetkom susreta Lovre i Stjepana koji su igrali go na 13x13, a sistem iszbora protivnika je bio švicarski.
1. Lovro Pavlaković 25. kyu, 14 bodova i sos 61 2. Manuel Pejak 4. interna kategorija, 11 bodova i sos 67(493) 3. Petra Pavlica 1. interna kategorija, 11 bodova i sos 67(464) 4. Špat Zenuni 2. interna kategorija, 8 bodova i sos 71 5. Stjepan Borovec 5. interna kategorija, 8 bodova i sos 62 6. Matea Borovec 3. interna kategorija, 8 bodova i sos 61 7. Alan Pejak 1. interna kategorija, 8 bodova i sos 50 8. Ivo Nedić 2. interna kategorija, 7 bodova i sos 75 9. Iva Miković 2. interna kategorija, 6 bodova i sos 57 10. Filip Šoić 1. interna kategorija, 5 bodova i sos 45 11. Ana-Marija Hercigonja 1. interna kategorija, 4 boda i sos 60 12. Dino Ponoš 5. interna kategorija, 2 boda i sos 11
Mač za drugo mjesto: Petra Pavlica – Manuel Pejak 0:2
Nove kategorije: 5. interna kategorija: Manuel Pejak
3. interna kategorija: Špat Zenuni
2. interna kategorija: Petra Pavlica i Alan Pejak
O Lovri i ne treba više puno pričati. On je priča sam po sebi. Odigrao je sedam kola i pobjedio u svim partijama. Poslijednje kolo nije mogao ostati, jer ide na muzičku. Nije mu bilo ni potrebno, jer je sakupio do tada dovoljno bodova da uvjerljivo i bez zadnjih partija osvoji prvo mjesto. Obavjestio sam ga za subotnji turnir i za EGF-bodove.
Manuel je ozbiljno krenuo. Puno toga od finti zarobljavanja je već naučio. Ovaj puta mu se po bodovima priključila Petra Pavlica. Ona je prošli puta tek počela s igrom. Sada je pokazala da brzo uči i nastupa nekom vedrinom u gledanju. Bravo Petra! Samo naprijed! Ona i Manuel su na kraju imali po 11 bodova, ali i isti sos 67. Nije bilo vremena za izračunavanje sosos-bodova, pa sam odlučio da odigraju međusobno za drugo mjesto. Manuel je pobjedio s 2:0 i osvojio drugo mjesto. Kasnije, pri pripremi tablice za blog, sam vidio da je Manuel i po sosos-bodovima bio drugi. Njih dvoje ovim uspjehom prelaze u novu jaču kategoriju.
Na tri boda zaostatka za Manuelom i Petrom je četvorka: Špat, Stjepan, Matea i Alan. Od nih napreduju Špat i Alan, jer su na nižim kategorijama.
Biop je ovdje i Filip Šoić iz Kvaternika. Tri kola prije kraja nas je napustio. Samo je odjurio. Palo mu nešto na pamet, pa nije imao vremena niti javiti o ćemu se radi.
Dav kola prije kraja je došao Dino. Prekasno da bi osvojio neke važnije bodove, pa se nije uspio maknuti s poslijednjeg 12. mjesta.
Stjepan je i ovaj puta bio pretjerano živ i glasan. Uobičajeno je ometao ostale u radu, pa mu je čak i rezultat bio zbog toga nešto slabiji.
Ja sam ipak uspio sve ovo popratiti zapisivanjem, pa čak uspio i pročitavati, ali uz malo veći napor. Ubuduće će naočale redovno biti u đepu.
Izvjestio bl. Muradenu