Primio sam tvoje pismo u kome mi pišeš da je za tebe je-
dini život bio u mom zagrljaju. Kažeš da su ti uspomene iz
banje najveličanstvenije. Slažem se. Vjerujem da ću te je-
dnom jos držati u zagrljaju. Voljet ću te, jer ti ćes mi tre-
bati dok mi traje snaga. Sječaš li se, kad si mi svoje no-
ve pjesme pjevala i očarala me. Kad si svoje ruke u zanosu bo-
žice obavila oko mog tijela grčevito, a kada je ku-
ći trebalo poći, bila si sva slatka, kao da je vjećni tvo-
rac ulazio u tebe. Tvoja lijepa, mlada, jedinstvena pi-
toma glavica bila je u mojim rukama, tvoja čista duša djevoja-
čka navela me na strašan zanos i ljubav sam pro-
matrao našu kao najveći ukras i pro-
bao na sve moguće načine. Ali, sad je sve prošlo pa se je-
dnom, zauvijek odreći mene. Zašto očajavaš? Nisi ostavljena se-
bi sama.
A sad, pročitajte pismo ponovo, ali svaki neparni red.
Post je objavljen 16.12.2005. u 08:20 sati.