Marketing
Wadi al-Qelt (1)
Kao što sam bio obećao, evo već nešto slika i riječi o jučerašnjem pješačenju Judejskom pustinjom. Krenuli smo ujutro u 7,30 autobusom od jeruzalemskih Damaščanskih vratiju, a cilj nam je bio Wadi al-Qelt. Vozili smo se, dakle, prema istoku, prošli kroz tunel što probija Maslinsku goru, ostavili s desne strane veliko naselje Maale Adumim i ubrzo nakon Hana dobrog Samaritanca skrenuli s glavne ceste koja vodi prema Mrtvom moru. Tu smo, usred ničega, ostavili autobus i krenuli pješice do uređenoga vidikovca. S toga se mjesta dobro vidi krajolik kojim nam je proći.
Vidi se jasno krivudava linija Wadi al-Qelta koji presijeca pustinju i završava na istoku, u jerihonskoj oazi, koja nam je krajnje odredište. Obzorje se ujutro gubilo u izmaglici, pa se činilo kao da vrijeme nije baš obećavajuće. Wadi al-Qelt spominje se u Bibliji pod hebrejskim imenom Perat. Za proroka Jeremiju je rečeno da je više puta morao ići do Perata. U našim, kao i u mnogim drugim prijevodima Biblije, taj je naziv preveden kao Eufrat. To i nije toliko netočno, jer je Perat ime i za tu rijeku. Ali, ipak, Jeremija je bio iz Anatota, nekoliko kilometara sjeverno od Jeruzalema i da bi stigao do Eufrata morao bi prijeći tisuće kilometara. Očito je nezgodno prevoditi takve tekstove ako se ne poznaje zemljopisna stvarnost.
No, vratimo se našem pješačenju.Više lijevo, prema sjeverozapadu, vidi se dio malene oaze do koje nam je prvo sići, jer želimo doći do jednoga od izvora.
Bilo nas je jučer gotovo trideset, a od toga priličan broj »novih«, koji su, po tradiciji, morali proći kroz posebnu inicijaciju. Svi »novi« morali su se okupiti oko jednoga ruksaka i na njega položiti ruku, dok jedan od »starih« čita tekst Prisege pustinjskoga pješaka.
Oni su, tako, ponavljajući riječi »staroga«, prisegnuli da će od sada nadalje »svake godine bar jedanput poći pješice kroz pustinju«, a ne budu li to vjerno činili, »ne mogli popiti ni kap piva do kraja života i imali tri, štoviše, četiri punice«.
Posljednji čin ove inicijacije sastoji se od udarca nogom što ga »novima« daju »stari« u stražnji donji dio tijela.
Sada možemo krenuti dalje. Silazimo prema koritu Wadi al-Qelta. Usput vidimo ostatke staroga vodovoda iz rimskoga doba. Zapravo ga je dao izgraditi Herod Veliki.
Herod je u Jerihonu imao veliku palaču u kojoj je boravio u zimskim mjesecima. Odgojen je u Rimu gdje je upoznao i rimsku kulturu i način života, pa je to htio preslikati i u svoje palače. Za to mu je bilo potrebno mnogo vode, pa sami jerihonski izvori nisu bili dovoljni. Stoga gradi ovaj vodovod koji sa zapada dovodi vodu u Jerihon.
Želimo stići do izvora Ain Qelt, prema kojemu nas vodi pješačka staza obilježena ovakvim crnim oznakama.
Nailazimo i na sam potok koji objašnjava zelenilo u Wadi al-Qeltu. Slijedit ćemo potok sve do jednoga od njegovih izvora.
Evo nas gotovo na našem prvom odredištu. Nije li ovo divan prizor?
No, to još nije izvor. Do izvora treba još malo, ali za to treba smočiti i noge.
Bila je to prava masaža za tabane, a usput su nas i sitne ribice grickale. Latinoamerikanci među nama proučavali su nije li možda riječ o piranama.
Nakon samo par minuta hoda stigli smo i do izvora Ain Qelt. Odavde uzvodno još su dva izvora ovoga potoka: bliži Ain Fawara i udaljeniji, prvi izvor, Ain Fara, čije ime i čuva uspomenu na onaj Jeremijin Perat.
Na izvoru su, naravno, svi navalili ne bi li se napili svježe vode. Bilo je prilično toplo jučer u pustinji.
Nakon kratkog uživanja u izvoru valjalo se vratiti natrag, prema mjestu gdje smo ostavili cipele. Odsada ćemo slijediti ovaj potok, koji će ubrzo biti kanaliziran. Uz njega se pustinja zazelenila. Što li znači malo vode!
I ovaj sam se put bavio i snimanjem fotografija biljaka, no to ću ostaviti za poseban post.
Nastavak: Wadi al-Qelt (2)
Post je objavljen 16.12.2005. u 08:11 sati.