Danas me moja dobra prija pitala:Jeli se tebi on sviđa?(pod on mislin lik iz prijašnjih postova s kojin san se jučer pomirila).I šutim ja,i šutim cijelu minutu.Opet će ona:Šta ti osjećaš za njega?I napokon ja odgovaran:Nešto....Nešto nedefinirano...Majke mi mile,nisan znala šta da joj odgovorin....Kad se sitin kako san prije bila luuda za njin,ma šta luda,opsjednuta...I opet kako mi je bilo drago kad smo se pomirili napokon....Ne znan,nikad nisan osjećala nešto ovako da to ne mogu definirat...Danas promatran ja njega na plesu(inače plešen folklor,znan,čudno za jednu rockericu,ali društvo i putovanja su zakon),i shvatim da ima nešto u njemu...Malo ću van ga i opisat:prosječno visok,plave kose,s malin plavin okicama,blijede puti,ok građen,ma sve u svemu čisti prosjek,ništa posebno...A opet je tako poseban...Pametan...Čudan...Vrlo čudan...Tvrdoglav...Nešto u njemu te tako privuče...On je tip kojeg jednostavno ili voliš ili mrziš....I znan da se ne želin opet zanimat za njega jer ja i on nikad nećemo bit skupa jer se previše svađamo i previše smo različiti....Samo znan da mi srce zakuca brže kad ga vidin...Kad sidne do mene,kad čakulamo,pa čak i kad se svađamo,a to je često...Kad dijelimo duvan...Kad plešemo u paru skupa...Kad me uhvati oko struka za polku...Sve su to ti trenuci s njin..Ma daj,curo,skuliraj se !!!Neću više ovako,ljudi moji,iden ča...Puno vas lolin,i čujemo se brzo...kissss
Post je objavljen 16.12.2005. u 00:33 sati.