Hvaljen Isus i Marija, poštovani čitatelju. Nalazimo se neposredno pred blagdanom rođenja Bogočovjeka, Isusa iz Nazareta, u četvrtoj nedjelji Došašća. Podsjeća nas to vrijeme na nadu koja je u nama, na nadu koja je obrazložena i obrazloživa. Krist u nama, nada slave!
Bog je onaj koji je tražio suradnike tijekom povijesti spasenja, a jedan od takvih bio je i David kao što nam svjedoči prvo nedjeljno čitanje. David je svjestan svega što je Bog za njega učinio i u toj zahvalnosti želi podići Bogu hram, a onda ga Bog predusreće i podsjeća ga, što je On njemu sve učinio. I Bog Davidu obećaje da će njegovo kraljevstvo trajati zauvijek po potomku koga će podići iz njegova potomstva. Moglo se to odnositi na Salomona, ali u punini se odnosilo na Isusa.
Marija iz Nazareta našla se pred Božjom ponudom da bude suradnica u Njegovu djelu spasenja. Obećano joj je da će onaj koga će Ona roditi vladati svijetom, i da Njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Iako je ohrabrena da donese odluku, da prihvati ponudu u potpunom predanju Ocu za Njegov plan s Njom i preko Nje za cijeli svijet, ipak se pita, želi doznati i dobiva za razum zadovoljavajući odgovor, koji otvara vrata duhovnog područja kako bi mogla reći svoj veličanstveni: “Neka mi bude po riječi Tvojoj, jer evo službenice Gospodnje!” Otvara svoje srce, svoje tijelo, svoju dušu za novo stvaranje, početak boljega svijeta, obnovljenog svijeta.
Poput Marije i mi smo trudni Riječju Božjom. Pozvani smo prihvatiti to sjeme Riječi jer je ono od Boga. Ohrabreni smo da se ne bojimo ljudskog mišljenja, ljudskih prognoza, najava potpunog zatora ljudskog roda, potpunog uništenja Zemlje i cijelog Svemira, jer Bog stvara novo Nebo i novu Zemlju, počevši od tebe i od mene. Ne boj se biti dijete Božje koje omogućuje Bogu da se začne, razvija i rodi po tebi za ovaj svijet dok Isusa predaješ drugima.
Neka ti se ne dogodi da ostaneš bez Njega dok ga drugima predaješ, jer On je dovoljno širok da može obuhvatiti sve, dovoljno dubok da može ispuniti sve naše najdublje čežnje, dovoljno ljubavlju ispunjen da može popuniti sve naše praznine u ljubavi koju nismo primali ili je nismo ni davali drugima. On je onaj koji ispunjava naše želje i preko nas pomaže da i drugima budu ispunjene želje srca. Marija nam je u tome poticaj, uzor, putokaz, nada. Izgovorila je svoj veličanstveni «neka mi bude», kako bi nama pomogla da i naš odgovor ne bude manje veličanstven, poštovani čitatelju.
fra Miroslav Bustruc
Vjerujem dragi Miroslave da mi nećeš zamjeriti što sam te prepisao...
pa djelili smo bogoslovske dane, prijateljevali...
http://www.katolici.org/duhovnost.php [/B]
Post je objavljen 16.12.2005. u 00:01 sati.