Hey usamljen sam večeras na ovim stranicama, ali i ponosan jer sam iz jednog od najljepših gradova Hrvatske, iz Osijeka, koji ima toliko dobrih ljudi, ali i opasnih žena, nažalost vole lomiti srce i gaziti ga gdje god i kad god uspiju... Nema veze, vraćam se ja toj mirnoći ravnice i jednostavnost ljudi i prostoti njihove duše... nekakva melankolija ulazi u mene u ovim danima, kako bi rekao Arsen: Danima za Chopine jer jednostavno takva mirnoća daje mi snagu kada zalutam, i neznam gdje se vratiti, ja se sjećam kako su lijepa žitna polja, kako je tamburica dirnula moje srce, i kako dok šetam uz Dravu meni sjećanja naviru, o predivnim danima iza mene, ali i onima koja slijede
Post je objavljen 15.12.2005. u 19:27 sati.