Kada ptice na pocinak krenu
i svi se zvuci izgube u noci
kao da svi zivoti tada venu
kao da jutro nikad nece doci
Sunce se gubi u sutonu tada
stapa se s morem uz ciku ptica
vatrenim sjajem sad morem vlada
i prima oblik tvoga drazesnog lica
Dok preklinjem glasno sate da stanu
oci mi ispunja tvoja ljepota
da bar zivot okoncam u ovom danu
i uzivam u tebi do kraja zivota
Post je objavljen 15.12.2005. u 18:53 sati.