bojim se Ivona da necu moci
docekat jutro ove noci
jer suze me guse i dusa boli
zbog ovog mog srca koje te voli
zasto si morala tako lijepa
stati pred moje djecije oci
cim si zarobila srce moje
kakve to imas cudnovate moci
zasto se smijes i njezno me gledas
kad niko to nikad radio nije
svi su me lomili i stvarnoscu tukli
a ti si me mazila ko niko prije
znam da sam grjesio u svom zivotu
nanosio tugu i varao zene
zar mi se sada sve to vraca
sada kad volim te okice snene
i sad dok utjehu trazim u casi
tvoje mi lice pred ocima stoji
sto ako te nikad zaboravit necu
toga se moje srce boji
bojim se da sam i tebi sreco
donjeo suze sa tugom i boli
znam da to zasluzila nisi
zbog nesretnog srca koje te voli
kada bi mogao vratiti dane
nebi ti pruzio moje poznanstvo
da baraem se nikad sreli nismo
zar malo je ovo nebesko prostranstvo
jeli to nama sudjeno bilo
da nam se sretnu nemirne duse
a da tog ni sami svjesni nismo
zbog boli iz proslosti koje nas guse
odusto bi sada i od svog zivota
i samome vragu dusu dao
za jedan trenutak ljubavi tvoje
na rub svjeta sada bi stao
al snage nemam da dalje se borim
bole me ove raspale kosti
i zato ti samo zelim reci
volim te Ivona i zato OPROSTI
Post je objavljen 15.12.2005. u 18:18 sati.