Bogme su se zasitili i u Hažiži, dernjave u Hrvatskoj, pa smo jednostavno utihnuli, kao neka stara gospođa. Čak ni prolaznici kroz Njegošev blok više ne pjevaju, kad se nacugaju, jer je u RH postalo i pjevanje opasno za pijane Hažižane. Tako da moja država za sada šuti i jede kokice.
Prvo smo gledali dramu oko Gotovine, pa su se okrenuli na važniju dramu od Gotovine, na Latina.
Taj dečko s mudima je rekao svoje mišljenje pa je popušio.
Jer jebiga, vraćamo se u doba cenzure, da ne spominjem komunizam.
Draga djeco, hladnoća je lagano udarila u temelje jake državice Hažiže, kojoj je kraj prvog desetljeća i ulazimo u drugo.
Sretan rođendan Hažižo!
Sada dok ovo pišem polako gubim razum jer je susjed upalio Ivana Mikulića, odraz Hrvatske estrade, od kojeg kravice u Hercegovini više i ne daju mlijeko.
I dok je susjedu raspaljen, Mikulić, susjed lema ženu.
I stvarno to je naša realnost. Susjed je cuger.
Do bloganja Adio!
Post je objavljen 15.12.2005. u 16:24 sati.