...kad blog nema neku posebnu temu, nego, eto pišem jer me ćopila inspiracija da eto, baš sad moram nešto izbaciti iz sebe...
Radi se o ... povrću..
Ma, naravno da se radi o muškarcima, a o čemu drugom?
Naprosto, shvatila sam da puno previše razmišljam o "drugima". Ne, veza nije u krizi, sve je super, skoro pa presavršeno. Možda je u tome problem- izmađu nas dvoje je sve o.k, pa tu nemam o čemu mozgati? Ne znam. Isto tako nisam sigurna koliko žene zapravo RAZMIŠLJAJU o drugim muškarcima kad su u vezi. Dakle ne odmjeravaju "potencijalnog", već naprosto pasu oči??
Znam da to muškarci rade više desetaka puta dnevno, ali oni to čine gotovo iz sporta... znaš - wow, kakva guza, noge, štogod...
Ja razmišljam drugačije (ok, VIDIM i ja lijepu mušku guzu;) kad mi neki zanimljivi primjerak presječe put.
Pogledam muškarca ispred mene u redu na blagajni, i vidim ga kako čita jutarnje novine uz kavu, prekriženih nogu, i kako ljulja šlapu na vršcima prstiju.
JELI TO NORMALNO?? PA KOJI MI JE??
Zašto ga naprosto ne zamislim golog, pa da završimo s tim?! Ne, mene zanima kakvu kavu voli, crnu ili s mlijekom? Jer baš mi se učini kao tip koji voli svoju kavu bez ičega. I jel čita novine otpočetka ili od kraja kao ja?!
Nisam zdrava, jel´da?!
Frendica kaže da je to podsvjesni znak da se želim "skrasiti".
Pa ja sam "skrašena". Nije moguće da moja podsvjest to još nije skužila...
A šta mi je najseksi na muškarcu? Kad nosi bijelu košulju, bez kravate (ne volim kravate..), podvrnutih rukava, tako da mu se vide lagano preplanule podlaktice... kad to vidim - gotova sam. Odoh ja s njim doma!! To mi je takav savršeni spoj ležernog i elegantnog, još ako je vlasnik zgodan...
Ne tako davno sam upoznala jedan primjerak iz snova.
Zanimljivo, meni klasično lijepi muškarci nisu privlačni. Da, estetski ih je lijepo vidjeti, ali... nema tu neke kemije. Jednom sam hodala sa manekenom, i vjerujte, NEMA TU KEMIJE, odnosno, bar za mene nije bilo... I mrzila sam cijelo vrijeme to što tako dobro nosi odjeću, na njemu je sve izgledalo savršeno. Čisti slučaj ljubomore, očito. I nije dugo potrajalo. Očito.
Ja volim da moj muškarac ima svoje šlampave trenutke, savršenstvo je tako iritantno...
Ne, čovjek je bio takav idealan spoj markantnog i elegantnog, sa daškom humora koji mu izbija iz očiju. (što sam možda i umislila, jer razgovor je bio ozbiljan)
Na ruci je nosio lijepi sat, ne preupadljiv, a opet savršeno odabran. I bio je zgodan, na svoj način. Ne tip čovjeka za kojim bi se netko okrenuo na cesti, već suzdržano svjestan da ima puno više od samo izgleda. A o čemu sam ja razmišljala za vrijeme našeg kratkog susreta?
Zamišljala sam kojim pokretima skida sat sa zapešća i odlaže ga na noćni ormarić...
Ne, nije skidao košulju, to me ne zanima, samo sat, sa palcem i kažiprstom desne ruke ga otkopča, uhvati šakom i nježno odloži na površinu stolića...
Frendica je zaključila da mi očito ide na bolje, jer po njoj on je skidao sat prije nego će mi se pridružiti u krevetu (eto, ona ima zdravu maštu!), ali mene tip apsolutno nije zanimao van tih okvira..
Dakle, čak ni u mislima nemam potrebu prevariti svog dečka, ali to ipak nisu stvari koje bi mu mogla priznati, zar ne?! (A i zašto bi, svi imamo svoje fantazije).
Čak je i puno ozbiljnije od seksualne fantazije, na neki način osobnije, privatnije...
O, da, još jedna stvar mi je seksi na muškarcima, i znam da ću se sad suočiti sa gnjevnom populacijom, ali vjenčani prsten na muškoj ruci... neodoljivo.
Onda, cure, dečki, vaše fantazije?!
Post je objavljen 15.12.2005. u 14:32 sati.