Ovaj post posvećen je pjesmama koje sam ja sama napisala..možda nisu pjesničke,ali sam uložila puno svojih osjećaja.....btw..nemojte mislit da sam tužna zbog osjećaja koji su u ovim pjesmama..naime ja sam u sretnoj vezi...i nadam se da vam se pjesme sviđaju...pusaa
Što mi vrijede suze
kad znam da ne mariš za mene
kad znam da povratka više nema
kad znam da ću bez tebe biti kao vjetar bez slobode
Suze...će mi pomoći da te prebolim
znam uspjet ću....
što nam se dogodilo da se je naša zakletva
morala predati...
kada ćeš shvatit da plačem samo zbog tebe...
nemam više ni volje za život...
sve što sam imala bio si ti..
moj dan..moja sreća...moja vječna ljubav...
tješi me samo miris tvoj što si ostavio na jastuku mom..
znaj čuvat ću ga zauvijek da se sjetim tebe..
kada te prebolim..jer samo uz tebe sam se osjećala..
sigurnom..sretnom...
...samo jedno ti želim....da budeš sretan i veseo u život kroz koji
prolaziš..da osjetiš što znači kad te netko iskreno voli....
Žalim za tobom..
..nisi mi dao do znanja da me voliš..
..sama i kutu svoje sobe..
brojim dane i minute..
kada ću čuti tvoj glas..
..kako mi kaže...volim te..
...to je samo iluzija...
.zašto sam nesretna...
..zašto me nevoliš...
....što da uninim da mu pokažem
..da ga isreno volim..
..za njega bi podarila čitav svoj život...
........bez njega i njegov osmijeha ja sam obično drvo koje...
i dalje stoji usred puste šume....
......evo to su bile meni posebno drage pjesme koje sam napisala....ima ih još ali ove sam izdvojila jer su pune emocija......šmrc:(
Evo vam nekoliko pjesmama od nekih hrv.pjesnika:
Nikola Miličević- "Nada"
Vi ste umirali u očaju,potamnjeli,
ali za vama je uvijek ostajao
neugašen
tračak svjetlosti.I sunce se pronosilo
iz dana u dan kapljice vaše krvi.
I niste posve iščezli.Smrt je jaka,
ali život je jači.Njegov dah ostaje,
vazda,živ,nad grobovima,i teče
kroz ljeta i zime,i brani se vjetrom,
snijegom,morem,bilo čime,ali traje
i teče,i živi za život,nepobijediv.
Tin Ujević-"Ove su riječi crne od dubine"
Ove su riječi crne od dubine,
ove su riieči zrele i bez buke
-one su,tako,šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.
Nisam li pjesnik,ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postat će zlatnik,
a moje suze dat će đerane.
No one samo imat će cijenu,
ako ih jednom,u preli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete,baš o tvome vratu.
Jure Kaštelan-"Svijetliš u tmini"
Svjetliš u tmini,snuješ pod štitom
sva od straha,sva od dobrote.
U gori rasteš,bubriš u zori,
oplođuješ se kroz živote.
Neranjiva si,sva si od sna,
sva si od krvi,sva od mesa,
raskrili se,natkrili,krili
nad lešinare,nad nebesa.
...evo to je zasada sve....ali bit će ih još...molim vas komentirajte mi ove pjesme koje sam ja sama napisala...da li vam se sviđaju??????.......kiss
Post je objavljen 15.12.2005. u 11:36 sati.