Htjela bi ti priznati
koliko mi značiš
koliko te volim
koliko mi fališ ovih dana
koliko se osjećam sama.
Htjela bi ti priznati
sve tajne svoga srca
sve što čuvam samo za tebe.
Htjela bi ti priznati
koliko me boli naš rastanak
koliko me bole tvoje suze
tvoje riječi "ne odlazi".
Htjela bi ti priznati
ali ne mogu, strah je jači.
I zato sve čuvam i dalje u sebi
jer se bojim da me opet ne iznevjeriš
jer mislim da je tebi tako lako.
Tako lako biti daleko od mene
ne osjetiti moje ruke
moj pogled i dodir,
moj smijeh, moje riječi.
Zašto se tolika hladnoća
uvukla u tvoje srce?
Zašto se miriš sa svime lošim?
Zašto se nemaš snage boriti za mene?
Zašto, zašto...
Sva pitanja ostaju bez odgovora
a ja i dalje ostajem sama
tužna, izgubljena i nesretna...
ne znam autora....
Post je objavljen 15.12.2005. u 11:36 sati.