Budući u nas čak i svaka bakica s placa, a kamoli svaki pravi polupismeni, poluinteligentni, polupijani i bezubi Rvat ima svoje mišljenje o svemu i svačemu, a posebice o svemu, makar dotična individua cijelo jutro gleda kako će zabušavati u uredu ili na baušteli i kako će pobjeći s posla ili poskrivečki maznuti pivu ili istovrsne prehrambene proizvode, a ostatak dana se odmakne od šanka samo kako bi otišao do veceja napraviti mjesta za još pive, daklem budući sve takve površne i dokone individue imaju svoje jasno i nepokolebljivo mišljenje, koje su spremni čakijama braniti, i bez da temeljito prouče predmet svoje opservacije ili se barem raspitaju o osnovnim odrednicama materije koje obrađuju, tako sam i ja odlučio tri stvari, napisati jednu dugačku rečenicu u kvazikrležijanskom stilu koja će pokriti cijeli stupac, odvesti prestolonasljednikovicu na eksperimentalnu terapiju u Ivanićgradsku otorinolaringološku polukliniku (isključivo kako bi ova rečenica bila što duža) i, na kraju, neartikulirano iznijeti svoje neargumentirane i površne stavove i teorije o svim vrstama gotovine u Rvata.
Kao što je poznato Gotovina general je pronađen i otpremljen u Haag, gdje se mora pravdati zašto i kako je branio svoju Domovinu od agresora. Naime, prema mišljenju tužiteljske strane on i njegovi pajdaši otkad su se rodili nisu ništa radili doli smišljali kako će na podao i pokvaren način uzeti dio Bosne i riješiti pitanje manjina u Hrvata. To mišljenje u potpunosti odgovara tezi koja se provlačila kroz Latinicu neki dan, jer je općepoznato da je vrhuška kriminalne organizacije, u Svijetu poznatija pod nazivom Republika Hrvatska, ničim izazvana iz čiste obijesti pokušala pokoriti sve svoje miroljubive susjede. Zato su najavama o klanju i istjerivanju nehrvata, prvo iz Hrvatske, a onda i šire, isprovocirali mirnu i nezainteresiranu JNA i tako započeli krvavi rat na ovim prostorima.
To im nije bilo dosta nego su završnom perfidnom zločinačkom vjetrovito-vojnom akcijom Gotovina und jaranen dobroćudnim nenasilnim dugobradim domorodcima oteli zemlju koja je odvajkada bila njihova, i bezočno protjerali u beli svet i neizvesnost te iste bosonoge i nenaoružene urođenike, koji su toliko žilavo branili ono što su smatrali svojim, da su pretežito pobjegli bez borbe. Nakon toga se dogodio gro izgreda koje je u besanim noćima u svom kriminalnom mozgu planirao naš general. Jer kako drugo objasniti činjenicu da on kao pravi vođa nije znao ili mogao znati uočiti i obuzdati nekolicinu divljih ili pokvarenih iz grupe koja je brojala na desetke tisuća vojnika i civila koje su se nalazile u njegovom kvartu od par tisuća kvadratnih kilometara (npr. 50 * 100km). Nema opravdanja za njega, jer bi Superman tu zadaću mogao obaviti s lijevom nogom i pola desnog oka. Doletio bi na mjesto izgreda i sve bi razbojnike spriječio laserskom zrakom iz navedene polovice oka.
Zato su u pravu naše vođe, dike naše, šta su pomogli uhvatiti odbjeglog hajduka te se, tom sitnom izdajom svih načela i vrijednosti u koje su se dosad kleli, u zadnji tren pridružili vlaku za Evropu. Manirom gusana u magli. Jer truli kapitalizam i dekadencija su naš strateški interes. Budući kad jednom konačno uđemo u Europu, osim što ćemo konačno moći kupovati sve te divne jeftinije europske proizvode od kojih će nam izrasti druga floroscentna glava i treća ruka s osamnaest prstiju, moći ćemo i kupovati nekretnine po Europi. Ne znam s kojim parama, ali moći ćemo. S druge strane i europljani će moći legalno (za razliku od dosad kad su se skrivali iza firmi) pokupovati nekretnine po obali i sve drugo što kod nas iole vrijedi. Super, jedva čekam.
Eto, blago Haagu, jerbo ima što ja nemam. Naime, u mojim džepovima, a još manje u novčaniku, od milja zvanom lisnica, ne može se naći nikakve gotovine. Kao i mnogi, odavno sam se odvikao od takvih ekstravagantnih stvari. Lijepo primim plaću i odma je proslijedim vjerovnicima. Bačkazagre i Erste Kajješmrkljiše Bank und jaranen.
Sreća po nas pa ne živimo u Papui Novoj Gvineji na razmeđi 15-og i 16-og stoljeća, već u Hrvatistanu u boljoj budućnosti, pa postoje kreditne kartice. To su one kartice koje vam humanitarne novčarske ustanove iz humanitarnih, a ne prljavih lihvarskih razloga, daruju besplatno za 40-ak do 80-ak kuna godišnje, pa onda možete hrpu stvari koje vam ne trebaju ali vas tako umilno dozivaju s polica i TV ekrana, kupiti s odgodom od mjesec dana ili još bolje - na rate. Tako da sitnu neugodnost priznavanja da ste u biti zajebali tu novčarsku ustanovu, jer nemate čime platiti, niti imate imovine koju bi vam mogli zaplijeniti, odgađate prvo za mjesec dana, a onda za pet do osam godina, koliko u pravilu treba da se sudski postupak završi.
S kreditnom karticom također možete dići superpovoljan kredit bez jamaca i sa samo 12,99 % kamata godišnje. Taj kredit također nitko neće vratiti, jer ga dobijete bez jamaca (čitaj: "ovaca"), koji bi inače plaćali rate umjesto vas, a novaca i imovine smo već utvrdili da nemate. I tako dok te jadne nevine beskrupulozne novčarske udruge sišu život iz poštene, ali malo poprilično lakovjerne i naivne radne klase, prave lole dižu kredite i kupuju na kartice, pa nakon nekog vremena s tužnim izrazom na licu jauču kako ih je zajebo ovaj i onaj pa zato ne mogu vraćat kredite, a iz leđa drže fige i desetke i stotine tisuća ojera u ruci i živo im se grebe, jer im prijevaru ne mogu dokazati. Banke mogu samo mahati s presudom na kojoj piše da su im te junačine dužne, jer svoje pare neće vidjet nikad. Zbog tih i inih lukavaca su banke procijenile da je Hrvatska prilično nesigurna, pa su kamate na kredite tako nebulozno visoke. Deprecijacije, deficiti, bilance, indeksi, stope, kurci, palci su samo zgodan kulisa kojom se opravdava deranje stoke sitnog zuba. U konačnici, banke boli ona stvar što ih je neka baraba pokrala, jer sve što izgube vamo namire tamo. Preko leđa naivaca iz radničke klase šta vraćaju kredite. Svaka im dala. Ko zna, zna. I neka im sve to kad su vješti. A Bog sve gleda i sve zna, pa će vratit di je uzeo, i uzeti di je dao.
Tako vam je to ljudi. Živeći na kruhu i vodi čovjek dobije novu perspektivu na neke stvari. Na sreću još nisam stigao do tog stadija pa mogu samo nagađati kako to izgleda. Unatoč razmjernoj situiranosti (čitaj: nisu mi još došli svi krediti na naplatu) i ja pokatkad uočim poneku deformaciju sistema u kojem živimo. Tako se iz izvještavanja medija može iščitati Što misle Rvati o Gotovini. A što misle o gotovini pokazala je anketa na Dobro jutro Rvacka gdje su se ljudi mahom grozili na kreditne kartice, ali je većina priznala da ih ipak koristi, i to u pravilu iznad razumnih granica. Samo je jedna gospođa na pitanje da li ima kakvu karticu u džepu odgovorila:
"Imam. Tramvajsku karticu",
i sigurna koraka nastavila ići u bolju budućnost. Ili prema Borongaju. Svejedno.
(Napominjemo da je sve u ovom tekstu, a ponajviše anketa, rađeno na slučajnom uzorku ispitanika te da ni u kojem slučaju ne predstavlja mišljenje ovog nadripisara niti mišljenje javnog mnijenja, ali može biti indikativno, šta god to indikativno značilo)
Post je objavljen 15.12.2005. u 11:27 sati.