Da vam priznam ovaj post pišem na brzinu,jer imam osjećaj da mi nešto stiže.
Najprije pozdrav domaćici Maji i zatečenoj ekipi.
Još san pod dojmon izleta.Prva noć bila je za pamćenje,nakon dugog opuštanja stigli smo u Admirala,na stageu su nas dočekali 3.C sa alternativnim fusion zvukom uz primjese dobrog starog bluesa,ostatak noći ispratili smo čagajući uz blues iživljavanje koje je u meni budilo želju da ostatak života provedem za bubnjem svirajući viječni blues.
Zatim subota,rano ujutro u 6i30,nakon 3h spavanja,izlićemo ja i Jandrić iz stana naše domaćice Maje i njenih cimerica.I šta sa?
Aaaa,sitimo se - prisega u Sinju,ajmo u Sinj.Zato smo se na silu digli iz posteje.I stignemo u Sinjsku vojarnu,masa ljudi i vojnika,eno ćelavi Pićo i Điđi,i Lošić-njih tražimo,jer njima smo došli na prisegu.Nakon kratkog chata s njima počinje obred prisege koji je djelovao moćno i naravno militaristički.I tako to završi,a ja se uputin nazad prima Splitu,i to je sve tempirano.Ostatak dana provedem u društvu prijatelja studenata.
I onda opet,opuštanje u Majinom stanu,kad se ekipa uskomešala krenili smo u susret Zdenki Kovačićek i ostaloj ekipi koja nas je čekala u Admiralu.To je bila lipo začinjena večer kvalitetne svirke,premda s malo više sentimentalnog raspoloženja,ali sve u svemu.Drago mi je zbog ovog posjet blues weekendu koji me ispunio i ostavio u meni ugodan trag s mirisom svježeg bluesa.
Vidimo se dogodine.


Post je objavljen 15.12.2005. u 09:05 sati.