Jučer mi se našla na putu nakon dugo dugo vremena.
Jedna metalna škripava vrata sa razbijenim staklom. Još uvijek ili opet razbijenim?
Neobičan mozaik kamenih pruga na podu. Bež sa smeđim i ponegdje neka crna.
Miris isti kao i prije mnogo godina. I isti svih tih godina.
Tamo gdje je prije sve bilo skučeno i nekako starinsko sada je čitaonica - moderno i lijepo dizajnirana sa puno neonskih lampi koje mi se ne sviđaju. I sa crvenim foteljama. Koje mi se sviđaju.
Stepenice iskrzanih rubova sa naljepljenim protukliznim izlizanim trakama vode dolje.
Pored vrata pleše dama načinjena od kaširanog papira ukrašena prirodnim lišćem. Sa druge strane vrata plakat sa pozivom na nešto...
Unutra nizovi i nizovi knjiga. Dobro poznat raspored polica.
Dječje.
Beletristika - engleski.
Beletristika - francuski.
Beletristika - njemački.
S lijeve strane izvornici na engleskom.
Hrvatske.
Proza A-M
Proza M-Ž.
Poezija.
Uvijek i uvije - tri knjige.
Jedna mora biti hrvatskog pisca.
Knjiga nekog istarskog para o preuređenju kuće u Istri.
Podsjetilo me to na Pod suncem Toskane i uzela sam.
Slijedeća je bila izložena na polici sa beletristikom.
Na naslovnici sočna fotografija lubenica. Knjiga istog naziva. Uzela sam.
Treća je vrištala bojom fuksije i provokativnim naslovom: Dobar u krevetu - Jennifer Weiner.
Kratki sadržaj sa stražnje strane obećavao je dobru zabavu poput recimo Vrag nosi Pradu i sličnih.
I je. Zabavna je. Sinoć sam čitala do ponoći. Danas - do sada.
I smijala sam se. I gutala slova. I opet se smijala.
Danas sam se i plakala i smijala i pronašla neke dijelove koje u kojima sam prepoznala sebe.
U glavnoj junakinji sam sebe samu vrlo brzo našla... i to ne samo vezano uz kilažu...
Zaboravila sam kako je divan taj svijet slova. Zaboravila sam kako vrijeme brzo prolazi.
Zaboravila sam miris tinte na žućkastom papiru...
Vrijeme je da se neke stvari počnu vraćati tamo gdje im je mjesto.
"Zašto se sramiš zatražiti pomoć."
"Ne treba mi pomoć", odvratila sam automatski. Bio je to refleks, usađen u mene dok sam još bila tinejđerica, usavršen tijekom godina. Dobro sam. Mogu ja to. Sve je u redu.
"Sve je pod kontrolom. Ja sam dobro. mi smo dobro, ja i dijete. Dobro smo"
XXX
"Znaš li ti što je ljubav?"
Razmislio je o pitanju.
"Mislim da sam jednom čuo neku pjesmu o tome."
"Ljubav je", rekla sam, "tepih koji ti izvuku ispod nogu. Ljubav je Lucy koja uvijek u zadnjem trenutku izmakne nogometnu loptu tako da Charilie Brown padne na dupe. Ljubav je nešto što nestane svaki put kad povjeruješ u nju. Ljubav je za gubitnike, a ja više nikada ne želim biti gubitnik."
Post je objavljen 14.12.2005. u 23:07 sati.