Danas smo napunili 23. tjedna, dakle, zagazismo u 24. To je već šesti mjesec trudnoće, ne mogu vjerovati kako vrijeme leti. S jedne strane ne mogu dočekati trenutak kad ćemo se napokon upoznati s Kalebom, a s druge strane, u trudnoći mi je divno (osim što sam se skrmila punih 8 kila, katastrofa...) i htjela bih što više uživati.
Na početku sam stalno bila napeta, bojala sam se spontanog, jedva čekala taj slavni 12. tjedan da ugazim u drugo tromjesečje kad rizik znatno opada, onda sam se brinula jer su mi prestale mučnine, a trbuha još nije bilo ni od korova, pa sam se osjećala kao da nisam trudna i živjela sam od ultrazvuka do ultrazvuka... Dva događaja su me sasvim smirila, prvi je bio kad se Kaleb počeo javljati, a drugi kad smo prije mjesec dana išli na 4D uzv na kojem sam vidjela da je sve u savršenom redu, da svaki organ funkcionira savršeno...I na kojem sam saznala da nećemo imati Tessu.
Kaleb, pliz nemoj se ljutiti na mene, ali bila sam UVJERENA da si curica... I moram priznati da je otkriće da nisi bio povelik šok. Sada te ne bih mijenjala za sve curice ovog svijeta, ali trebalo mi je 2-3 dana da dođem k sebi, priznajem.
Eh, da, najbolji dio trudnoće - moja odurna fobija koja mi je više-manje upravljala životom u potpunosti je nestala...Je li to trenutno stanje zbog hormona, tko će ga znati, ali uživam i potajno se nadam da se neće vratiti kući. We'll see.
Post je objavljen 14.12.2005. u 23:01 sati.