Marketing
Oluja svih oluja
Možda se jedino današnjim već osmoškolcima treba pojasniti značaj operacije "Oluja" i da u našem čitateljstvu ne bude zabune, i ovo uredništvo je svjesno da je tu operaciju bilo nužno provesti i da bi bez nje po fantomskim planovima tipa "Z 4" ili nekim manje javno eksponiranim, tzv. Krajina silom prilika postala tvorevina kakva je danas Republika Srpska u BiH, a možda i nešto gore od toga… U tome smislu, itekako nam je bilo potrebno oslobođenje, a Oluja je za napaćene hrvatske građane došla kao pumpica za astmatičare, koji su prodisali slobodu punim plućima! Osim oslobođenja, Hrvatska vojska je pokazala iznimnu vojnu moć i umnu snagu za oslobođenje zemlje, čije ime u sebi nosi.
I tu je kraj našem oduševljenju Olujom! Zašto? Pa nešto o tome u tekstu, koji slijedi;
Gotovina za gotovinu
Potrebno je osvrnuti se na neke događaje nakon operacije Oluja, jer je i Knin, tadašnji trn u oku svih zaraćenih strana; danas sastavni dio županije u kojoj živimo.
Kako se ovih dana mediji osvrću na sve i svašta, vezano za "olujne dane", poglavito na generala Gotovinu, treba početi govoriti istinu i reći što se točno događalo na području (barem) naše županije u to vrijeme. Gotovinu jedni optužuju, a drugi ga tobože brane, hraneći svoju personu obično političkim bodovima ili braneći svoju (gotovo sigurno) kriminalnu prošlost iz onih vremena, smatrajući da ako Gotovinu optuže, mogli bi doći i do njih, pokvarenih i zlih organa, zbog kojih je optužen jedini zdravi i živi dio organizma, zvanog Hrvatska vojska ili još bolje, hrvatski državni ili politički vrh prve polovine 90-tih.
Gotovo je sigurno, barem iz dokumenata koji su objavljivani o Gotovini, tijekom ratnih dana, da je on u ta vremena bio isključivo vojna ličnost i razmišljao je upravo i jedino tako – vojnički! Nisu ga zanimali politički istupi (kao neke njegove ratne drugove kasnije), linčovanje neistomišljenika mu nije bilo ni na kraj pameti, a vojno iskustvo je govorilo samo najbolje o njemu kao jednoj od nekolicine odabranika, kojima će pripasti čast braniti i osloboditi ovu zemlju!
U to ljetno kolovoško prijepodne, u Kninu su se sastali generali i niže rangirano vojno osoblje, na koje se Gotovina bijesnim glasom derao, jer nisu spriječili pljačku, palež i ubojstva oko 150 srpskih civila. Saznao je, dakle, reagirao je, odaslao je dalje ka ministru obrane Šušku, predsjedniku Tuđmanu, no njih danas nema… Zašto on nije reagirao? Zato jer vojna hijerarhija ima proceduru, on je bio vojnik, a u vojsci se procedura poštuje, a nepoštivanje najstrože kažnjava, pogotovo u ratnim uvjetima. Ipak je čovjek bio legionar od svoje 16-te! Kasnije se to ušutkalo, a zemlja je progutala one, koji su po zapovjednom lancu bili odgovorniji od njega.
Koji dan nakon Oluje, odmah se u tim prostorima uspostavlja civilna vlast. Ministar policije je bio Ivan Jarnjak. Pljačka, palež i ubojstva (najviše nevinih, jer zasigurno su nad silom napada Hrvatske vojske svi sposobni već odavno panično pobjegli kroz koridor, koji im je ostavio Tuđman, kako bi; a) spriječio masovna ubojstva i odmazdu ogorčenih Hrvata i b) kako bi etnički očistio teritorij od Srba, jer, zapamtite – on je bio ponosan što mu žena nije Srpkinja, a majka Židovka!), tada je trebala prijeći na civilnu vlast, no zašto zlodjela nije spriječio?
Tu se sad nameće jednostavno pitanje, koje očito traži glup odgovor; zašto Gotovina? Da se izjednači krivnja za rat? Ne! Zato jer hrvatska vlast nije bila sposobna reagirati onda kad je trebala! Tko su danas Gotovinnini najbolji prijatelji? Osim vlastite obitelji i nekolicine istinskih prijatelja i suboraca, valjda nitko! A zašto je tome tako? Jednostavno zato jer oni, koji ga danas javno na skupovima pozdravljaju, s uzdignutom desnicom jesu isti oni koji su te pobjedničke 1995. palili, pljačkali i ubijali, ostavljajući pustoš za sobom u svojoj, ne tuđoj domovini! Zar se danas nitko ne sjeća punih kamiona i prikolica sa namještajem, poljoprivrednim strojevima i svime za opremiti domaćinstvo? Da! Odmah nakon oslobođenja naše Domovine i naše Županije, Jadranskom magistralom, nerijetko i danju, prepuni tereta, pojedinci su nosili svoj jadni "ratni" plijen! Ne iz nekog trgovačkog centra, ne sa nekog sajma, već od dojučerašnjih susjeda, i bojim se, opet istih sutrašnjih susjeda! Danas te srušene kuće plaćaju i obnavljaju hrvatski poreski obveznici, da bi ih Srbi dobili natrag, prodali opet našim građanima i otišli živjeti u Srbiju, gdje će nekretninu kupiti jeftinije, živjeti mirnije, a uz to dobivati i hrvatske mirovine!
Ima doduše još jedno pitanje, koje malo tko danas postavlja. Tko je dobio lovu za Gotovinu? Radi se, naime, od 5 milijuna američkih dolara! 5 milja za jednog čovjeka, a pravi krivci se i danas služe traktorom, frižiderom, krevetom u svom apartmanu na moru ili nečim trećim od kumašina ili "čede" Jovana, Milana ili Stevana… Dok krv nekog od pseudo-navedenih leži nekome na duši, nekome, koji slobodno šeće ovim gradom ili diljem svijeta; Gotovinu, čovjeka, koji je na vrijeme na to upozoravao, su zatvorili u ime svih!
A vi i dalje slatko snivajte i ne bojte se, jer Europska Unija je i na Vašim vratima!
Vaš Šibenski Demokratski Forum
Post je objavljen 14.12.2005. u 20:13 sati.