Postoji netko tko će biti uz mene kao potpora kroz cijeli moj život osim mojih roditelja i dragog Boga koji nas sve štiti i brani u ovome svijetu. kada jednom odlučim otići i sve zaboraviti govoriti ću sam sebi da sam pokušao i uspio biti netko i nešto, i da sam bio voljen kao svi normalni ljudi na ovome svijetu...
Bio sam na faksu danas, bilo je dobro, ali i malo dosadno... Sada da upisujem fakultet nikada ne bih izabrao ovaj koji me doslovce ubija, i od kojega samo razboljevam... Nažalost tvrdoglav sam i završiti ću pa makar se mučio još narednih godina... Ponekad razmišljam o tome što sam mogao postati da nisam izabrao ovaj put, da nisam upisao fakultet, mogao sam postati stolar kao djeda, mogao sam postati postolar, ili bravar kao Tito! hahahaha
Mogao sam biti umjetnik da sam nastavio sa glazbenom školom, ili možda pekar...
Ali svatko izabire u podsvijesti svoj put, pun rupa i križeva i zbog toga je život tako zanimljiv i različit, jer već u drugome trenutku netko će postupiti drugačije nego ja...
Evo jedne prigodne iz mog domaćeg arsenala!!