Sacica dobrih ljudi
Kada sam malo bolje pogledao galeriju svih ovih političara svi imaju podbuhla i nasmiješena lica. Podbuhla od obilja, a nasmiješena od imunosti i imetka. Jedino par Ceausescu mi ne izgleda pretjerano sretan jer su poslije ove slike dobili metak u glavu. Svi oni, da ne nabrajam imena, odabrani od naroda, ne služe narodu, dapače služi jebeni narod njima…
''Jeben narod, glupi narod!'' rekao bi moj obrijani ministar Kara.
KRETENIZAM MASE I dok je Tuđmanu veselo narod klicao, Franjo Franjo, naš Franjo je dijelio pozicije i nekretnine a i lovicu okolo, po prijateljstvu, da ne govorim po zaslugama jedne Kesovije, Ćire koji su dobili orden generala.
Kesovija jer je ubijala glasom agresora, a Čiro jer je agresoru, nabio zavist u nogometnom smislu. Čak je jedan bagerist, kamiondžija dobio titulu velikog generala i saborskog zastupnika, a ne zna da je Alan Ford strip, a ne neki veliki pjesnik. Jer kako sam kaže da baš i ne čita. On digne ruku za potporu svojem klubu i vlada dobije željeni zakon. E Jebiga, ne narodu u interes.
Za vrijeme Tita isto, veliki čovjek u čije je vrijeme i bilo možda bolje, nego za vrijeme Franje, ali čija je diktatura bila gora, ova novija bila je tiha i neprimjetna.
PODJELJENA VLADA Pošto se čak i mojoj vladi može naći različito mišljenje pojedinca. Na vagi koja jednostavno prevladava lijeva struja, a ja sam ona štanga u sredini.
Kara, je ljevičar iako su mu komunisti djedu oteli sve dućane, i dali narodu. Haha. Leo jer je polu naš, žali za vremenima, Neno misli da je desni, jer mrzi svoje istočno Bosansko-srpsko podrijetlo. Anamarija po izgledu simpatizira vlade. Badi je komunističko dijete kao i Tolić, i dolaze iz komunističkog dijela Splita. Eeee Marijo je ipak desni, mrzi židove, pedere, komunjare, srbe, pse i žene. Crnci nisu na listi. A ja, ja volim Hažižu.
Svi navedeni predsjednici i ministri stranih i RH vlada, su odabrani od naroda a kad sjednu u fotelju okrenu leđa fotelje narodu i boli ih k. za narod, mene narod nije odabrao ja sam sam sebe, i zato mogu narodu reći da odjebe i okrenut leđa te mu usput prdnut u glavu. Da mu u ove zimske dane bude toplije…
IZMIŠLJENI NEPRIJATELJ Pak, onda se uvijek izmišljao neprijatelj sa strane, da bi se narod održao u strahu i na iglama, Tito, Tuđman su čak izmišljali neprijatelje i izvana, a bogme i iznutra, tko je mislio drugačije, bio bi drugačiji, odnosno negdje ispod zemlje. Strah pobjeđuje masu, no bogme ne i Rumunjsku masu, koja je na Sretan Božić 1989. sudila i osudila po kratkom postupku Ceausescua i prvu damu. 5000 mrtvih od zime, svake godine, glad, dok je predsjednička familija putovala i trošila, narodu je dokurčilo.
Prirodi je dopizdilo u Tuđmanovom slučaju, ako narod ne popizdi, rak popizdi, pa smakne predsjednika. U Titovom slučaju, Slovenci su popizdili pa su Jožeku otkinuli nogu, pa je umro, svi su plakali, cijeli opljačkani u dugu narod. Sad je narod u još većem dugu, i dalje je nagužen. I ne diže glas. Svi zadovoljno šute da ne bi umrli.
LEGALNI AGRESOR Pa ondašnji Hitler, Staljin, Lenjin, Castro… sve same ubojice koje narod obožava, gladni i siromašni šute i gladuju, podrignu komad pojedenog zida i čizme. Ali šuti narod i jebiga ne želi umrijet po kratkom postupku nego gladan i hladan.
Današnja dva majstora agresije BB (za nepismene Bush i Blair) jebu mater islamskom narodu, koji se još nekako i bori. I na istoku padaju glave no ne glavešina osim Sadamove, nego pogibaju nevini. Siromaški puk goloruk sa 10 kilograma eksploziva drmne 500 ljudi u sekundi. Djeco jebivjetri nas vode u propast, a priroda i dalje daje signale i upozorenja, a opet, pogodite, opet, jadna sirotinja najebe, do smrti. Do kada će biti tako?
Post je objavljen 14.12.2005. u 18:26 sati.