Manirom igrača s puno utakmica u nogama, blagajnica je kuckala po tastaturi. Dugi, spretni prsti plesali su na aritmičnu melodiju pod dirigentskom palicom Gospodina Novca. Miris želatinozne, pihtijaste mase dominirao je prostorom. Subota popodne, dan velike kupovine…
- 632 kune gospodine. Imate li Konzumerovu karticu, gospodine?
Iako je očekivao takvo pitanje, sluša ga već godinama, Herostrat se uzrujao. Uzrujao se toliko da je, i ne razmišljajući puno, lanuo:
- Mislim da bi te trebalo jebat!!!
-S Konzumerovom karticom možete ostvariti popus… moolim, što ste rekli?!? – zgranuto će blagajnica iznenađena netipičnim odgovorom.
- Kažem, možda bi mi mogla trebat – pomirljivo će Herostrat nesklon javnim ispadima. Osjetio je lagano zadovoljstvo zbog iskazane hrabrosti. Odbrusio joj je. To je bilo dovoljno. Prijeći crtu i upasti u situaciju koja bi bila izvan njegove kontrole, bilo bi previše. Nedostatak samopouzdanja i urođena sramežljivost priječili su ga da ulazi u otvorene sukobe. Zato je valjda revolt i bio žešći od onog što bi se očekivalo. Toliko puta je odbio Konzumerovu karticu ali oni i dalje inzistiraju, pitaju, upiru… a sve pristojno, toliko pristojno da se ne smiješ ni pošteno naljutiti. Ovaj put je proključalo – vrijeme je za građanski neposluh.
-- Ma naravno da bi vam mogla trebati gospodine. Sad ćemo mi to srediti. Vaše ime gospodine?
- Herostrat. Herostrat Efežanin je moje ime.
Blagajnica se na trenutak sagne tražeći nešto ispod pulta. Nakon svega par sekundi, izvuče žućkastu karticu i pruži je kupcu:
- Izvolite potpišite gospodine.
- Ali..ali.. – unezvijereno će Herostrat – odakle vam već pripremljena kartica?!? Odakle vam moje ime? Uostalom, to nije moje pravo nego virtualno ime. Paranoja koja je već mjesecima čučala zapretena, oslobodila se i navrla kao plima. Stari strahovi o špijunima i zavjerama, bijelosvjetskim centrima moći preplavili su kupca. Počeo se naglo znojiti i ogledati oko sebe. Sada nije bila opasna samo ona, ta blagajnica informatičarka. Špijun je mogao biti bilo tko. Čak i ono simpatično božićno drvce na rasprodaji. S popustom od 30% - 123,00 kune.
- Gospodine vi pišete blog? – strpljivo će blagajnica
- Daa…..i? – kupac se sad već vidno tresao i zamuckivao.
- Pa mi smo povezani s njihovom bazom. Poznajemo vlasnika. Sve znamo. Kao i bazom policije, porezne uprave, NASE, Domouprave, Čistoće…. Samo recite instituciju i vjerujte, mi imamo njihovu bazu. Zato smo mi velika firma. Nego pustimo to, evo ovdje potpišite.-
- DA TI POTPIŠEM???!? MA OĆU TE JEBAT, JEBAT JESI ČULA – proključalo je iz unezvijerenog kupca. Sve brane su pale. Situacija je izmakla kontroli. Ali bilo je jače od njega…
Međutim, blagajnica uopće nije bila ljuta. Na trenutak se ogledala oko sebe, približila se kupcu pa mu povjerljivo, zavodljivim altom reče:
- Ma gdje ćete mene jebat, stara sam ja za vas. Ali sa Konzumerovom karticom, možete to napraviti sa blagajnicom s kase broj 3. To je naš novogodišnji dar našim vjernim potrošačima. Samo morate potpisati karticu gospodine….. Efežanine.
Zbunjeni kupac podigne pogled i za kasom broj 3 ugleda vitku plavušu bujnog poprsja u ranim 30-im. Kao da je čula njihov razgovor, plavuša je podigla pogled, prstom pokazala na Konzumerovu karticu i pohotno se oblizala jezikom.
Zbunjen, kupac se osvrne oko sebe i u tom trenutku, umjesto špijuna, u svom redu ugleda 20-ak ljudi kako strpljivo čekaju. Svi su bili muškarci. Bili su u ranim 40-im. I svi su izgledali kao da mi je Konzumerova kartica neophodna.
Kupac na brzinu plati račun, uzme svoju novu zućkastu, plastificiranu karticu i uputi se prema autu. Milina je bilo kupovati u Konzumera koji je imao tako velik parking da je uvijek bilo mjesta.
Kupac se čudio svojoj ženi koja nikad nije željela ići u Konzum. Uporno je odlazila u Retro, unatoč kupčevom protivljenju jer je taj trgovački mastodont bio puno dalje. A onda se sjetio da za blagajnom Retroa rade uglavnom muškarci što je bilo jako čudno ali nije sebi znao objasniti tu misteriju. I kupci su bili najčešće žene. A onda mu je sinulo….
Post je objavljen 14.12.2005. u 14:13 sati.