ala ča guštan kad je dan ka ovi.
ono, sunce piči, bura dere... nema smrada. zdrava atmosfera.
baren bi tribala takova bit.
no jeb'ga, nije.
to san skužia jutros u slavićevoj. da ovi dan nije baš ka ča bi po vrimenu tribalo bit, no svejedno san se iskida ka blesav.
jutros u slavićevoj san prisustvova jednoj raspravi. skoro san i zaboravija da postoje takovi dijalozi, jerbo ih nisan čua od sridnje škole, realke. da malo pojasnin ukoliko netko ne zna di je naša splitska reakla.
e naša realka je na vrh pazara, tamo di se prodaje spiza, roba, kojekakve prošvercane drangulije i ostalo. e, mislin da sad već možete polako zamislit o kakovom dijalogu bi tia reć rič dvi.
e, da se sad ponovo vratin, po treći put, na dogodovštinu u slavićevoj. taman san nešto žuria u grad kad se isprid mene stvorila neka babuška sa tri kese spize. sva u crnon gega se ka omanji patuljasti praščić s nove gvineje. ne bi je ja ni uočia da u ton trenu nisan snimia neko auto kako pokušava motat i uvuć se dublje u slavićevu. i ono mrvu naprid, dvi mrve nazad i tako par puta, a motor turira ka da je... a ne znan ni ja šta. kako ljudi tuda prolaze, taman u trenutku kad je ta babuška tribala proć ona iz auta ubaci u prvu i na babu. evo jedan isječak iz dijaloga: