ja vam se stvarno isprićavam što vam dugo nisam pisala.....ali eto nemam baš vremena....zadnji dani škole su do praznika...i tak...pa onda....i isprićavam se što vas baš ne komentiram.........ali nešto mi je komp srao i nije mi otvorio komentare...ali sad sam ih sve proćitatla i puno vam hvala na savjetima........ali ja sam još uvjek u bedu.....a što je najgore ni sama neznam zašto.......stalno sam tužna uopće se na smijem..........ja više nisam ona ista uvjek nasmijana i pozitvna osoba.....
jučer me je čak i mama pitala kamo je nestala ona lana koja se stalno smije i koju ništa ne zanima samo da bude sretna.....ja sam joj samo rekla.....mama ta lana više na postoji......neznam kad sam u društvu osjećam se bolje....bar malo bolje....ali navećer kad legnem u krevet i malo poćnem razmišljat.......takve mi se gluposti motaju glavom..........toliko pitanja me mući........više na kužim što je smisao života......neznam stvarno.....ali stalno imam neke probleme....zašto ja i kad sam sretna....ubiti sam tužna.........................ja stvarno ne kužim svoj život.....i ljudi nisam se rezala........stare rane su zarasle..........i više nemam ništa...a ja bi tako htjela opet vidjet krv.........
nekako mi je lakše kad osjetim bol....kad su mi to govorili nisam vjerovala...a sad kad sam probala stvarnosam se uvjerila u to........stvarno ti je lakše.............neznam možda mislite da sam luda....ne nisam .......ja sam samo jako tužna..........
i veliki kiss šaljem svima...a posebno ne shvaćenoj...........nije važno zašto.....
ne shvaćena imaš jedan velik kiss
Post je objavljen 14.12.2005. u 08:58 sati.