Marketing
Hm
I tako dok sam jučer stavljala pšenicu u posudu i prekrivala je tankim slojem zemlje ( bila je sv. Lucija) sjetila sam se proljeća i svih onih divnih proljetnih radova. Mislim na sadnju cvijeća, presađivanje one džungle koja se nalazi u mom dnevnom boravku i na isčekivanje da li će iz one male, neugledne, a opet tako snažne sjemenke izrasti baš onaj nježni cvijetak kojeg želim vidjeti da se šepuri u svojoj lijepoti na mom balkonu. Nekako sam odmah postala veselija, jer zamislila sam svoje cvijeće u cijeloj svojoj raskoši, a ne ovako tužno, obrezano, pokriveno i sakriveno od zločestog mraza i hladnoće koja mi ga želi ukrasti, zalediti sokove koji se nalaze u listićima i granama....
Obožavam cvijeće, mada mi se ponekad čini da malo pretjerujem s obzirom koliko prostora imam u stanu i na balkonu. Ali kada sve što zapiknem u zemlju, zakorijeni se i počne rasti, a meni je kasnije tu biljčicu žao baciti, jer i ona je živo biće, osjeća, raste, upija toplinu sunca, uveseljava me...
Ponekad me i naljuti. To se desi kada mi ne dojavi da tamo neki dosadni, gladni puž klopa i buši njezino lišće. Biljke bi trebale govoriti, vikati, zvati u pomoć tako da dođe služba za spašavanje i riješi problem. Hi, hi bilo bi to veoma zanimljivo, jer moglo bi se tu svašta čuti. Sigurno bi bilo prepiranja čija je haljina bogatija, modernija, a tek kad bi se muški počeli razbacivati svojim mišićima...Čuvarkuća bi se sigurno hvalio kako je upravo on najvažniji od svih u društvu, jer je postavljen je s obje strane balkona. Ha zaštitarska firma angažirana na balkonu....
Ajme sad sam se iskreno zabrinula za sebe. Eto što ružno zimsko vrijeme radi od ljudi.
Idem raditi nešto pametno, a ne trabunjati o glupostima.
Mogla bih smisliti što ću za ručak, a i neki kolač bi trebalo ispeći, jer sutra je mom ocu rodjendan, obožava kolače pa da ga kći malo razevseli.
Post je objavljen 14.12.2005. u 08:20 sati.