Evo, samo što sam zadnji kolač od rođendana 36-tog pojeo i razmišljam o nekim naoko trivijalnim stvarima. Kao što sam već ranije pisao, moje je društvo u mlađim danima uglavnom bilo narkomansko, a neki, koji su preživjeli i rat i drogu, i danas, unatoč činjenici što imaju obitelji barem zamotaju koju. Neki dan mi friend kaže kako jedva čeka petak da dođe doma i onda se lijepo opusti i zapali joint. Čovjek ima dvoje djece, krasnu ženu, dobar posao, ali ga još uvijek vuče navika iz mladosti. Ja to ne mogu shvatiti. Sjećam se svojim dana u ratom pogođenom zadarskom zaleđu bio sam u jednoj postrojbi uglavnom s momcima iz Splita, Zadra, Vinkovaca. Kada smo imali slobodno, domaći dečki su nosili maricu da se malo opuste. Ni tada ni za druženja s mojom ekipom nije mi palo napamet povući dim. Samo moja "opasna" figura sprječavala ih je da mi u oči kažu da sam p...
Uopće, jako je teško u jednom društvu biti drukčiji. Ako želiš da te "čopor" prihvati moraš se ponašati kao i svi. Ja baš volim biti kontra onoga što nije u redu, pa makar mi se svi smijali.
Kako se vi ponašate u vašem "čoporu"?
Post je objavljen 14.12.2005. u 10:44 sati.