Malnar me danas baš iznenadio.
Negdje oko 15 sati čulo se "Za Elizu", mog svestrano nadarenog Moby Flicka, kako od milja nazivam mobić. Na zaslonu se pojavilo ime Malnar i ja sam pomislio da me on i Hampi zovu iz Like, dok se zabavljaju oko pečene janjeće plećke ili tako nečeg.
Nisam bio u pravu.
Malnar je bio u Zagrebu i tako smo se našli u kafiću blizu moga stana, tamo kod Filozofskog faksa.
I tako smo nas dvojica kovali planove oko Bloga.
On me napucao da izvadim Lacky Ševca, kako posljednjih dana tepam svome Lapy Topiću.
I tako se navukosmo na Blog i Malnaru pade napamet da napiše post.
Dok je on zaneseno pisao u kafiću, sjećajući se jedne od svojih avantura, kao jednog od sedam, ja sam strpljivo čekao, gledao mlade i ljupke dame i žalio što nema Uda Udoslavnog da ćakulamo dok ljupke ribice lako i zanosno njišu perajama/bokovima oko nas.
Iskoristio sam prigodu i fotnuo dvaput onako zanesenog Malnara.
Uglavnom, dogovorismo da me ovih dana provede kroz svoju romantičnu i urednu državu uza sve državne počasti, dakle grmljavinu topova, salutiranje ministara itd. Možda i dođe i ljupka Slađana da pozira na mrtvoj prirodi. To jest sjedi u mome krilu.
Inače, radujem se što ću se ovih dana napokon vratiti na cestu. Prst mi je posve zarastao. Hodam gotovo ne osjećajući bol. Ah... proslavit ću prvi dan hodanja tako što ću više skakutati kao klokan, nego hodati kao čovjek.
A do tada, odvest ću vas sutra na premijeru u Gavellu i možda u još neku avanturu.
Post je objavljen 13.12.2005. u 20:21 sati.