Da, da eto i moja prva sviračka ozljeda. Dok sam svirala i skakala po sobi ispala mi je trzalica, ali ja sam htjela dovrši pjesmu do kraja (Territorial Pissing) pa sam išla svirat prstima. Prejako sam trzala žice tako da mi sada krvari srednji prst i to me boli, a i po pickupima ima krvi. I još je i ručak bio slan pa me boli stomak jer mi nije dobro kada jedem nešta slano.
Još sam sva sretna zbog toga što imam novi Nirvanin CD. I to sam jako sretna. Stalno ga slušam i obožavam Spank Thru s Fecal Matter demo snimke. Ne, moram prestat mislit na njega.
Uglavnom, noćas sam ipak sanjala. Ali tako čudan san budući da smo sada svi mi koji smo umrli u prošlom snu mrtvi. I bili smo u zemlji mrtvaca. Kurt, Chris i Dave su otišli pričati s Johnom Lennonom i ostalom kompanijom (Janis Joplin, Morrrison, Hendrix, Brian Jones, Buddy Holly i ako ih ima još). A mi ostali smo otišli na plažu. Plaža je bila kao ona u Brightonu. Samo je ocean bio zelenkasto-smeđ i nebo je bilo crvenkasto - zeleno. I sve je bilo u mješavini zelene i još neke boje. Ali ne one ljepe zelene koju ja volim nego one nekako govnasto-zelene. Ne znam opisati tu boju. I mi smo onda išli plivati u ocean. Ja sam se bojala jel sam mislila da je hladno. Ali ubrzo sam skužila da mrtvaci ne osjećaju toplinu ili hladnoću i to mi se sviđalo. Mada mi je taj mrtvački svijet bio ogavan. Po tom oceanu su plivale neke ribe-kosturi. Mi smo se išli natjecati ko će prije doplivati do nekih drvenih vrata. Ja sam došla zadnja. I na tim vratima je pisalo da su to vrata iz Titanica. Onda dolazi najčudniji dio sna - na nebu se pojavilo lice od Celine Dione (preko cijelog neba) napravljeno od oblaka (smeđih) i počela je pjevati My Heart Will Go On. Na to je Vlatka poludila i popela se na vrata i popčela glumiti da pjeva to. I mi ostali smo nastavili o pjevati s njom. Na obali se ubrzo pojavio Kurt i mahao nam je da dođemo jer ima informacije kako da se vratimo u svijet živih. Prvo smo morali u tom moru naći olupinu svog autobusa. Onda smo morali doroniti do nje. U toj olupini se prema nekoj legendi trebala nalaiti ještica koja će nas onda početi vijati i mi joj trebamo pobjeći. Tako smo se mi zaputili roniti. Našli smo taj autobus na dnu. Dubina je bila 1000 metara i ja sam se bojala početi roniti. Ali ipak sam pristala. Voda je bila jako mračna i svugdje su plivale one kostur ribice. Našli smo autobus i sjeli smo za vozačevo mjesto i ta vještica je najednom iskočila i počela nas je loviti. Imala je bijelu, dugačku kosu, istrule zube i dugačke, gudgače nokte koji su isto tako bili poluistrunuti. Mi smo brzo samo iskočili i bili smo iznad vode na nekom sijenu. Ona je imala neki mač i mahala je s njim oko nas. A mi smo padali po tom sijenu. Kraj sijena bio je blizu i Kurt je skočio prvi, onda ja, a onda ostali. Čim smo dodirnuli vodu bili smo nazad u svojem busu. I kao kada se kazeta premotava nazad, bus je najednom iskočio iz vode, vratio se nazad gore kako je i upao i prije zavoja je skrenuo normalno, a ne brzo. Vrijeme se vratilo na vrijeme naše smrti i opet je sve bilo isto. Samo smo slavili to što smo se vratili među žive. I tako, išli smo nekom čudnom cestom i samo smo nešta pričali, a onda sam se probudila.
I sada razmišljam o svojim snovima i kontam si da sam ih dosta zapisala, a one koje nisam zapisala te sam zapamtila. Mogla bi ja jednog dana napisati i knjigu o tome. O događajima u mojim snovima. Da bar nekako iskoristim to što su mi snovi u nastavcima, mogla bi ih sve pisati. Onako, svaki dan objavim ono o čemu sam sanjala. Početak snova napišem kasnije. I onda objavim tu knjigu. Onako, pustolovine u mojim snovima. Bila bi to čudna knjiga, a imam i čudne snove. U jednoj epizodi su Dora i Štefan letili s ogromnom gorilom u malom autu. A za to vrijeme smo ja, Vlatka i Mia na moru htjele krasti nekom čovjeku grožđe, pa je on zvao policiju. Ja sam prva pobjegla i išla sam prelaziti cestu tamo di nisam smjela i policija me onda počela loviti, ali sam se ja teleportirala u polje kukuruza i kupina prije nego što su me našli. One su se teleportirale zamnom i to polje je bilo veliko kao neka pustinja i bili smo bez vode i žedne i krenule smo tražiti izlaz. Ali nismo ga našle pa smo zvale Doru i Štefana da dođu po nas i oni su došli u tom autu. Krenuli smo se vraćati prema Osijeku i letljeli smo iznad židovskog groblja. Bio je sumrak i letjeli su gavrani oko nas. Onda su oni ošli kući, a ja na probu s Nirvanom.
Imam stvarno, stvarno jako čudne snove.
Eto, ne znam o čemu bi još mogla pisati. Ne znam dal da idem na ekskurziju ili da nejdem. vjerojatno neću ići, ali ne znam. U stranim zemljama ima puno ljepih Nirvana majici i Cobainovih postera i Nirvana i još svakakvih zanimljivih DVD-ova. Ne znam, stvarno ne znam. Bili smo danas i u kinu i bilo je dosadno zato što su ljudi glupi. Film i nije tako loš za dobacivat gluposti. Npr. govor :"Znala sam ja Fagina dok je bio mlađi i čvršći" ili nešto u tom stilu. Mislim ono, to je meni nešto od čega bi napravila totalnu šprdanciju, a oni ništa. Samo su pljeskali na neke gluposti i govorili neke gluposti.
Da, da ipak vratimo se mi snovima. Stvarno obožavam spavati jer obožavam sanjati. A obožavam sanjati iz više razloga. Kada sam u depresiji odožavam sanjati zato što je to bijeg u jedan drugačiji, bolji svijet. Svijet u kojem ja nemam probleme, svijet koji je po mom shvaćanju svijeta uopće savršen. Kada se psihički pripremam za nešta onda isto idem sanjati. Zavučem se pod jorgan, discman na uši, zatvorim oči i ja sam u svom svijetu. Tako sam se priremala za London, recimo. Tako se pripremam skoro svake nedjelje za školu i tako se pripremam za društvene kontakte koji su mi još uvijek relativni problem, mada ne sa svima.
Uglavnom, kao što sam već napisala prije ja sam svoj svijet kreirala u 7. razredu kada je to bilo više nego potrebno. Od onda ja sanjam taj san. San koji je jednako stvaran kao život. San u kojem osjećam, čujem i vidim boje. Čak se ponekada i smrzavam, a onda se kuham od vrućine. Samo je jedna super stvar - nikada ne moram na WC!!!!!!!Ali uglavnom, nije sad u tom stvar. Uglavnom, ovo je poseban san. Ja sam ista osoba kao i sada, samo sam pobjegla od kuće. U prvom snu kojega se sjećam ja bježim od kuće i idem kod bake i tamo se sakrivam od roditelja. Ali oni me kreću tražiti na tavan i ja bježim u neko polje u kojemu je ogromna kuća. U toj kući živi Cobain i ima probe s Nirvanom. Ja tražim nekog ko e mi dat da prespavam i tako ga upoznajem. Sviraju mi Drain You (tu pjesmu jako često sanjam) i sve izgleda kao koncert u Amsterdamu 1991., samo nema ljudi, zapravo mislim da je samnom bila Diana. I onda su počele moje dogodovštine u snovima. Inače, ne snjam Cobaina uvijek, ali je jako važna osoba u mojim snovima i u mom životu koji sanjam. Jer on mi je od početka bio iskren prijatelj i tako to. Preživjela sam ja svašta, jako puno ratova i bombardiranja i svagdje sam se provlačila. Prošla sam stvarno sve i svašta. Ponekada čak i živim u tom svijetu svojih snova. TO JE MOJ UNUTRAŠNJI SVIJET KOJI SAM SAMA KREIRALA. To je moja mašta i zasad mi je to moja najbolja i najdraža kreacija. Naravno, nitko ju ne može vidjeti osim mene i to mi se isto jako sviđa. Ne znam, jednostavno jako volim sanjati i volim taj svoj svijet. Znam da će sigurno svi koji ovo pročitaj (ako se ikome bude dalo čitati) misliti da nisam normalna, ali šta se može.
I da, primjetila sam da se ljudima uglavnom ne daju čitati dugači postovi i da najviše vole one male. Ne znam zašto je to tako, ali ja volim pisati dugačke postove.
Post je objavljen 13.12.2005. u 17:38 sati.