Jučer sam se relativno lagano ustao. Iako sam dan prije išao spavat u kasni sat. Dobro sam se osjećao zbog toga. Iz istog razloga bio sam na poslu ranije nego inače. I to mi se svidjelo. Na poslu sam radio. I pojeo oveći sendvič. Promjenio sam bocu na aparatu za vodu, jer je u staroj nestalo vode. Oko pola četiri počela je padati kiša. Nadao sam se da će stati do pola šest kad sam naumio ići doma. Nije. Na glavu sam stavio kapu, kapuljaču od majice i kapuljaču od jakne. Svejedno sam pokisnuo kao pas bez gazde. Čim sam ušao u stan crijeva su mi se počela grčiti. Tog dana, naime, još nisam bio srao. Obavio sam pokolj zahoda, a onda oprao kišom i vjetrom ozeblo tijelo. Pojeo sam krumpir i piletinu koju je majka bila pripremila i nakon toga pojeo dvije mandarine. Male. I bez koštica. Baš kako ih volim. Koru sam skinuo pomoću noža za skidanje kore na narančama. Jer sam picajzla. Sjeo sam i gledao televiziju. Na prvih pola sata Big Brother emisije, zaspao sam. Probudio me Dragutin telefonskim pozivom. Obukao sam se i izašao na cestu. Tamo su me pokupili Dragutin i Richard. Otišli smo do Vrbana u McDonald's. Pojeo sam dva cheesburgera i McCountry®. Popio sam srednju kolu. Dragutin i Richard su jeli neke druge stvari. Pričali smo o prdežima, seksu i nedjeljnom dnevniku. Richard je prdio ko grom. I ja sam. Samo što moje nije smrdilo kao masovna grobnica. Nakon McDonald'sa smo se vozili po gradu. Nije bilo žive duše. Doma sam se zakačio na net i vrijeme je brzo prošlo. U pola tri, učinio sam radnju koju crkva smatra bogohulnom. Nakon toga sam zaspao.
Post je objavljen 13.12.2005. u 17:16 sati.