Nacionalni zanos zahvatio je široke slojeve našeg društva i pitanje je kako se othrvati pravoj pravcatoj histeriji koja je zahvatila nas koji smo tu od stoljeća sedmog!? Kako razviti bilo kakav imunitet koji bi nam omogućio ne juriti na kojekakve mitinge istine, psovati i vikati protiv Vlade za koju smo bili dali svoj glas, i protiv Predsjednika, lijepiti plakate, pisati grafite, ljubiti slike čovjeka u zelenoj beretki kojeg nikada većina nas nije upoznala ni vidjela, paliti svijeće za tog istog (živog) tipa, proklinjati i biskupe koji se nisu otvoreno stavili na njegovu stranu, pratiti specijalne vijesti koje govore što je taj uhićeni bivši general doručkovao, noćas sanjao, radio tijekom puta, koliko je puta trepnuom lijevim, pa desnim okom, pa s oba oko, koliko je puta zijevnuo, išao na wc…!? Meni stvarno nije jasno zašto bi se očekivalo i od mene da zapjenjen na pojavak milog nam Premijera počnem psovati da je gamad izdajnička, da je Predsjednik cigan, da je ovo izdaja, sve to i još više, pa da bi me se držalo relevantnim i punokrvnim Hrvatom, «Rvatinom», dapače. Zar mogu; je li mi dozvoljeno biti to što jesam; Hrvat, i bez svega toga!? I tko je tu, kao, relevantan da bi mi to potvrdio!?
Teško je u ovoj situaciji ostati trijezne glave, mirno sagledati situaciju i donijeti ispravnu odluku i u skladu s njom se ponašati. Provala bujice emocija koja se ovih dana dogodila opasna je jer lako zahvati bilo koga, a masom opijenom emocijama najlakše je manipulirati. Tužno je i tragično što se oko slučaja Gotovina ponovno razdvaja Hrvatski narod i što se mnogima manipulira; ponajviše likom i djelom samog Ante Gotovine. Razdvaja se sjever od juga Hrvatske, vlast od naroda, mirna većina i glasna manjina koja našim prilikama daje pečat. Pokušava se Crkvu i biskupe prozivati, kao da bi i oni trebali biti u službi ulice. A dobro se zna da ulica nikada ni jedan problem nije riješila – bez krvi. Zar se sudbina nekog čovjeka može i treba rješavati na ulici!?
U cijeloj je priči umirovljeni hrvatski general Ante Gotovina najveća žrtva. U ovom sveopćem muljanju njegovim likom i djelom toga se čovjeka, zapravo, i ne čuje. Mnogi su se lešinari, kako to kod nas već biva, okupili oko tog čovjeka, ne bi li iz njegove sudbine za sebe prigrabili političke bodove i stekli popularnost u narodu. Bio je tako i sa Mirkom Norcem, a sada su ga svi odbacili i zaboravili, kad više nije potreban za ostvarenje nečijih političkih probitaka! U pustom busanju u prsa i zaklinjanju na ime Ante Gotovine zanemaruje se ono bitno; čovjek. Zanemaruju se njegova ljudska prava, nitko se ne brine da se tom čovjeku osigura dovoljna dokumantacija koja će dokazati njegovu nevinost, u koju nitko ne sumnja. Nitko ne proziva one koji su Anti Gotovini 1998. onemogućili razgovor sa Haaškim sudom u svojstvu svjedoka, koji bi mu omogućio unaprijed dokazati svoju nevinost, kao što je bio slučaj sa admiralom Stipetićem. Isti takvi tipovi sada se vrzmaju oko našeg Gotovine i kunu u njegovo ime, a zaslužni su što se čovjek morao skrivati tolike godine, i što je sada uhićen!
S druge strane, vlasti mudro šute i čekaju da se situacija smiri; situacija koja je polje lova lovaca u mutnom. Te iste vlasti svu su pažnju usmjerile na očuvaje vlastitih fotelja, umjesto da su prstom uprle u one koji su Gotovini onemogućili obranu 1998. godine s jedne, te da su pažnju domaće i svjetske javnosti usmjerile na krvnike Mladića i Karadžića, koji se smiju svjetskoj javnosti iz srbijanskih i bosanskih brda. Tako su naše vlasti velikim dijelom krive što je u svjetskim medijima Gotovina praktički izjednačen sa dvojicom spomenutih krvnika. Nitko u svim silnim mitinzima ovih dana nije ni spomenuo (ne)hvatanje Mladića i Karadžića; histerizirajući oko Gotovine sami stvaramo nepotrebni publicitet i usmjeravamo ga sa pravih krivaca; s obje strane Drine, na nevoljnike poput Ante Gotovine. Zar je dostojno da na prosvjedima za jednog hrvatskog ratnog generala poput Gotovine govore ljudi propalih političkih ambicija, ljudi koji su u mirovini sa 34 godine života i koji voze BMW, hvaleći se da su branitelji!? Zar je hrvatski branitelj netko tko ima na desetke kaznenih prijava u policijskim dosjeima!? Zar je to dostojno Ante Gotovine!? Da mu po trgovima u Zadru kliču pijani balavci u ustaškim kapama!? Njemu, koji je branio Zadar i koji sa sotonskom ideologijom fašizma-ustaštva ništa zajedničkog nema! A Zadar su Pavelić i ustaše Rimskim ugovorima već u proljeće 1943. predali Talijanima! Kao i cjelokupnu hrvatsku obalu, Istru i Gorski kotar! Zar je to potpora našem generalu!?
Tužni su i tragični svi ti događaji. I za Gotovinu, i za sve nas. S jedne su strane u Domovinskom ratu moćnici svijeta izjednačili žrtvu i agresora, a s druge strane mi ispraznim mitinzima tjeramo svoj jal i rivalstvo jedni protiv drugih, ne pomažući Gotovini ni na kakav isparavan način, optužujući jedni druge, posežući za propalim idejama iz prošlosti kojima je mjesto u knjigama na policama arhiva.
Zar sam ja manje Hrvat zato što ukazujem na mutež oko našeg Gotovine i nepotrebnu histeriju u kojoj će i naš general i svi mi ubrati samo gorke plodove vlastite gluposti!? Dok se lešinari oko Gotovine bogate...
Post je objavljen 13.12.2005. u 14:41 sati.