Evo danas na početku sjednice Sabora pjene se neki Rvatine da kakvo je to antihrvatsko smeće od emisije jučer napravio Denis Latin, glede i u svezi teme "Tuđmanovo nasljeđe". Pa reče predsjednik Sabora da je to bila Blasfemična krivotvorina hrvatske povijesti. I zaprijetio smenjivanjem, direktno spominjući Tihomira Ladišića, koji je "odletio".
Meni, prije svega, smeta što je u studiju bilo pet uglavnom prastarih i redom ružnih muškaraca, i samo jedna ženska, pristojnog izgleda ali ništa naročito.
A djelo bivšeg predsjednika branisli su "bivši" ljudi, propali desničarski političari: Ivan Vekić (koji je bio spominjan kao mogući optuženik pred ICTY, a o razlozima za to vidi blog novinara Ž. Peratovića: "budu li masakrirani civili u Vukovaru, gospodo moja, ni za jednog Srbina u Republici Hrvatskoj unutarnji poslovi više ne jamče" - logika: zlom na zlo), i novinarNenad Ivanković, poznat po žestokim napadima na crkvu i religiju 1980-ih godina, ulizivanju Tuđmanu 1990-ih i kampanji "Sir i vrhnje" prošle godine, koja je bila vrlo zapažena, ali njegova je stranka na izborima spektakularno propala. Je, bio je tu i pokojnika branio i neki Eduard Bajlo, predstavljen kao profesor povijesti, anonimna figura bez znanstvenih radova.
Istina vrag, nije druga strana bila bolja, osim Zrinke. Usput: na ovogodišnjoj listi 1000 najmoćnijih Hrvata Zrinka je 510, a Nenad Ivanković 906.
I to je to. Franjo Tuđman je mrtav. Pokopan. Zaboravljen nije, ali za današnjicu je irelevantan. Jer, Hrvatima više ne može ništa dati. HDZ ga se odrekao, oni koji pokušavaju slijediti njegov put su ostali marginalci i/ili ridikuli. Nije relevantan, iako izaziva još uvijek jake emocije.
I kako se nesretno pogodilo, da je godišnjica njegove smrti ispala iz medijske pažnje jer je uhićen njegov general, koji mu međutim može biti nasljednik!
A što se njegovog mjesta u povijesti tiče: bio je, u cjelini, loš vođa. Jeste, Hrvatska je došla do samostalnosti, ali više usprkos njemu, a ne zahvaljujući njemu. Jer napravio je niz ozbiljnih grešaka. Iako je imao i dobrih poteza i vrlina.
Izrazio je, u jednom trenutku, frustraciju koju je hrvatski narod osjećao. I zato je postao ikona za mnoge.
Ali OSTAO je pri tome, to je nevolja. Ostao je frustrirani, nadureni dječak koji je obukao maršalsko odjelo velikog prethodnika.
Njegove strašne greške:
- Ideja o "200 bogatih obitelji" koja je dovela do ekonomske kataklizme
- Fiksacija na podjelu Bosne
- Fiks-ideja da će se sa Miloševićem moći dogovoriti ("mi smo obojica Veliki Vođe, razumijemo se, za razliku od razne Stoke Sitnog Zuba") i totalno podcjenjivanje opasnosti od rata do ljeta 1991.
- Vezanje uz pro-ustašku emigraciju.
- Potpuno nerazumijevanje suvremene diplomacije (to je i Ivanković u emisiji spomenuo).
- Potpuno nerazumijevanje suvremene demokracije i načina kako treba upravljati (ne vladati!) suvremenom državom.
Imao je i nekih dobrih poteza i vrlina.
- Onu nagomilanu frustrciju TREBALO je izraziti, pa ma kako bilo.
- Uočio je neke svoje greške i ispravio ih (zaustavljen rat protiv Bošnjaka, povučeno potcjenjivanje židovskih žrtava).
- Izvrsno je osjetio trenutak i pripremio "Oluju".
Pa ipak, pošteno rećeno: emisija JEST bila tendenciozna. Priloz su bili totalno negativistički. Više nego što treba. No problem je samo IZBOR onog što je rečeno. Činjenice su neporecive, laži nije bilo. Ivanković se pjenio da nije istina da je dijelio Bosnu (a to je notorno), pa pitao "Ma tko su tih 200 obitelji", a to je bila Franjina sintagma.
Mlađi novinari, koji su emisiju radili, puno više osjećaju danas kao važne za njihov život negativne stvari koje je radio. Kao i mnogi drugi. Pa se, kao i apologeti, nepotrebno žestoko pjene oko pokojnika.
U cjelini, prilozi su bili zbog toga novinarski loši. Ali su vrijedan dokument vremena.
Post je objavljen 13.12.2005. u 13:12 sati.