Vjerovatno se svi pitate što je s M.-om? Ja se samo pitam što je sa mnom. Do jučer sam bila sigurna u ljubav prema čovjeku s kojim dijelim gotovo sve, bila više ili manje sigurna u našu ljubav, točnije moju ljubav. A priča je dobila drugačiji završetak. Točnije, još ništa nije gotovo, još uvijek je sve po starom, samo što ja nisam ona stara.
Da li on to kuži? Nemam pojma. Kao što ne znam da li da uništim nešto u što sam uložila dvije godine, dvije sretne i predivne godine s divnim muškarcem... da li je jedna faza "nekog novog" vrijedna uništenje svega što imamo M. i ja? Ni to nemam pojma. Da li M. kuži da ga više ne želim poljubit, vodit ljubav s njim, proći mu rukom po kosi i reći mu da ga volim? Želim to raditi nekom novom. Novom....
Novi mi ne može pružiti ništa. Iako mi je već dovoljno pružio. Bila sam samo njegova... Na trenutak dva, uopće nije važno, činilo mi se kao cijela viječnost, cijeli život u njegovom zagrljaju. Više nema vječnosti, možda trenutak, dva ukradenih od cijelog svijeta gdje postojim samo nas dvoje. Kava, pričanje o nekim drugim stvarima, o onim stvarima koje čine život a ne o našoj vječnosti i ukradenim poljupcima.
Gledam ga, a poljubit bih ga htjela više od svega. On se odvaži pričat.... Onako odmah u glavu: "Stalo mi je do tebe!" Ja bih rekla isto, ali riječi ne izlaze iz mene, gledam ga nijemo. I samo ga želim poljubit, onako nježno kao nikoga do sada, onako za kraj. Da zapamtim što gubim... Jer nas dvoje nemamo budučnosti. "Ali nije kraj, reci nešto", govori tiho. I oboje znamo istinu, obasjava nas drugačije sunce nego ono što je sjalo samo za nas na 2000 metara nadmorske visine. Ovo je sunce koje sja samo da se možemo još jednom posjetit što smo imali i na kraju da oboje vidimo u šta smo se pretvorili.
Šta smo učinili ljudima koji nas vole, koji su nam poklonili živote i prepustili nam svu svoju ljubav. A mi smo im tako vratili. "Nije fer!", vrištim u sebi, a ni sama ne znam za koga sve to nije ispalo fer. Prema M.-u koji me voli ili prema meni jer Novog ne mogu imati. Najviše nije fer da ti 4 dana mogu uništiti one dvije godine s M.- om.
Želim li uništiti našu prošlost, sve ono naše što smo imali, našu priču punu ljubavi, ponekad svađa, anegdota i dogodovština, uništiti snove o zajedničkoj budučnosti i moju sigurnost da imam muškarca koji je divan i pažljiv, koji me voli i nikad mi ne bi napravio ovakvu pizdariju kakvu sam ja njemu napravila? Jer ja na osjećam nikakvu grižnju savjesti zbog mojih postupaka. Prepustila sam se nekome, bez razmišljanja o posljedicama. Taj netko se ne zove M. i ne može biti moj. U kakvu sam se ja to osobu pretvorila?
Sutra opet kava s Novim. Tajna kava i par ukradenih pogleda. Jaka želja za njegovim usnama, za njim, da budem samo njegova kao i onda. A sad nije onda...
Post je objavljen 13.12.2005. u 11:21 sati.