Marketing
PTIČICA I VATRA
Još jedna, po mom mišljenju, lijepa pričica koja nam može dodatno uljepšati ove predblagdanske dane.
U štalici gdje su, već umorni, spavali Marija, Josip i mali Isus, vatra se počela polako gasiti, unutrašnjost štalice bivala je postepeno sve hladnija, a nije bilo nikoga tko bi dodao cjepanicu na vatru.
Uskoro je na mjestu gdje je prije gorjela vatra ostalo još samo nekoliko ugaraka i komada nagorjelog drva koji nisu više pružali nikakvu toplinu.
Iako ako su spavali, Marija i Josip su osjećali laganu hladnoću, ali bili su tako umorni da su se samo par puta promeškoljili u snu.
Srećom, u štalici se nalazio još jedan mali gost za kojeg nitko nije znao - mala smeđa ptičica. Ušla je u štalicu dok je plamen još gorio, vidjela malog Isusa i njegove roditelje i bila je zbog toga toliko sretna da se ne bi udaljila ni za sve zlato i bogatstvo ovoga svijeta.
Kada su se i posljednji ugarci gotovo ugasili, ptičica pomisli na hladnoću koju je zasigurno trpjelo djetešce položeno spavati na slamu u jasle.
Poleti i spusti se na komad crijepa koji je ograđivao mjesto gdje je do malo prije gorjela vatra grijući štalicu.
Približila se što je više mogla jednom ugljenu iz kojeg se, kako je mislila, još mogla razviti kakva - takva vatra. Ptičica počne svom svojom snagom mahati krilima kako bi njihovim zrakom pomogla vatri da se opet rasplamsa. I gle, upornost male ptičice se isplatila. Njezina mala prsa, već umorna od napora, postala su odjednom crvena od vatre koja je opet počela polako gorjeti, ali ptičica nije odustajala i nije se micala sa crijepa. I užarene iskre su već veselo skakutale okolo paleći nježno perje na sitnim ptičjim prsima. Ali, koliko god to neugodno bilo, ptičica je nastavljala mahati svojim malim krilima sve dok se vatra opet nije rasplamsala u veliki plamen koji je opet počeo grijati prostor štalice.
Tako se srce male ptičice nadulo od ponosa i sreće kada je ugledala kako se mali Isus nasmiješio u snu osjećajući se opet okružen toplinom.
I eto, od tada je perje na prsima male smeđe ptice ostalo crveno kao znak odanosti i privrženosti malom djetetu iz Betlehema.
Uskoro je na mjestu gdje je prije gorjela vatra ostalo još samo nekoliko ugaraka i komada nagorjelog drva koji nisu više pružali nikakvu toplinu.
Iako ako su spavali, Marija i Josip su osjećali laganu hladnoću, ali bili su tako umorni da su se samo par puta promeškoljili u snu.
Srećom, u štalici se nalazio još jedan mali gost za kojeg nitko nije znao - mala smeđa ptičica. Ušla je u štalicu dok je plamen još gorio, vidjela malog Isusa i njegove roditelje i bila je zbog toga toliko sretna da se ne bi udaljila ni za sve zlato i bogatstvo ovoga svijeta.
Kada su se i posljednji ugarci gotovo ugasili, ptičica pomisli na hladnoću koju je zasigurno trpjelo djetešce položeno spavati na slamu u jasle.
Poleti i spusti se na komad crijepa koji je ograđivao mjesto gdje je do malo prije gorjela vatra grijući štalicu.
Približila se što je više mogla jednom ugljenu iz kojeg se, kako je mislila, još mogla razviti kakva - takva vatra. Ptičica počne svom svojom snagom mahati krilima kako bi njihovim zrakom pomogla vatri da se opet rasplamsa. I gle, upornost male ptičice se isplatila. Njezina mala prsa, već umorna od napora, postala su odjednom crvena od vatre koja je opet počela polako gorjeti, ali ptičica nije odustajala i nije se micala sa crijepa. I užarene iskre su već veselo skakutale okolo paleći nježno perje na sitnim ptičjim prsima. Ali, koliko god to neugodno bilo, ptičica je nastavljala mahati svojim malim krilima sve dok se vatra opet nije rasplamsala u veliki plamen koji je opet počeo grijati prostor štalice.
Tako se srce male ptičice nadulo od ponosa i sreće kada je ugledala kako se mali Isus nasmiješio u snu osjećajući se opet okružen toplinom.
I eto, od tada je perje na prsima male smeđe ptice ostalo crveno kao znak odanosti i privrženosti malom djetetu iz Betlehema.
Post je objavljen 13.12.2005. u 07:54 sati.