Danas sam si super. Dobila sam jutros crveni krevet koji sam u subotu kupila (koji mi je u subotu mama kupila), onda sam se odvažila obući suknju nakon toliko vremena, i sad sjedim doma s super novom frizurom na glavi blesavoj.
Koliko malo treba da bi se bio sretan?
Ah mi žene, samo da je novo, lijepo i crveno, u mom slučaju još i da je jeftino i sretna sam ko malo dijete :-)
Osjećam se super, nije samo zbog novih stvari, nije samo zbog nove frizure, nego eto što se na neki način osjećam posebno, bar danas :-)
Mislila sam da će mi činjenica da nosim suknju do koljena malo više činiti neugodu od ovoga što je, malo mi je bilo bed priznajem jer sam imala osjećaj da svi bulje u moje debele listove (aka. Diego Maradona), ali baš me bilo briga, ja sam si supač, ničeg se ne sramim, ničeg se ne bojim, u krajnju ruku, nisam nikog ubila ili dovela u neugodnu situaciju jer nosim suknju...i sutra ću isto nositi :-) Rekla mi je moja kolegica da mi super stoji... e pa ako ko pita, Silvi je kriva :-)
Narvno da istinska sreća ne dolazi iz novih sjajnih stvarčica, iz nove odjeće ili nove boje kose, ali ipak, kada ti samo ona mrvica treba da bi bio sretan, osmijeh i zadovoljstvo s takvim starima ti mogu pomoći da se opustiš i dosegneš sreću...
Osjećam se drugačije u zadnjih par dana, osjećam se kao onda prije kada sam se više sređivala i više izlazila i više družila i više zabavljala, kada sam radila puno više stvari s kojima se danas manje bavim hehehe...
Kaj hoću reći...imam osjećaj da sam onda prije, manje pametovala, manje se bavila obavezama, naravno ne ih zanemarivala, ali se više opuštala, više se družila i lajsala po vani, a sada...ne sjećam se kad sam zadnji put bila vani, što zbog obaveza, što zbog toga kaj nisam imala volje, što zbog toga što nisam imala s kim...
I podosta sam se ograničavala s situacijom da mi je ponekad bilo bed kada bih vidjela sve te silne cure vani kako su zgodne i kako se dobro oblače a ja...užas jedan, a onda sam danas obukla suknju i majicu koja je žarila i palila, i vidjela sebe...sebe prije 5 godina, opuštenu za zabavu...
Kao što rekoh... drugačije se osjećam, možda zato što sam se sjetila, njega, onog iz snova svojih...i danas me pucala neka čežnja, neka nada, neki osjećaj da ću ga sresti...možda ako želim dovoljno mi se to i ispuni...
Sad se bar više sređujem nego već duže vrijeme, i da...jesam li vam rekla, imam novu frizuru...život je lijep :-)
Post je objavljen 12.12.2005. u 23:29 sati.