Marketing
Zlatna ribica
Danas sam dozivio incident u sluzbi koji je zavrsio cijepanjem moje desne cipele po savu, pa mi je valjalo u pauzi skoknit do prodavaonice obuce i naci nesto prikladno! Na povratku (za pricu nije bitno da cipele nisam zamijenio, jer sam odmah po ulasku u ducan shvatio da bez Vesne nemam tu sta trazit) sam prosao gradskim parkom i uzivao razgledajuci lopoce koji su se kocoperili u malo mutnoj vodi!
A onda su mjestu na kojem sam stajao pocele prilaziti ribe! I one obicne, gotovo nevidljive jer su iste boje kao dno, ali i one koje svojom ljepotom zadrzavaju uzdah prolaznika! Dok sam tako stajao razmisljajuci ima li tu i onih carobnih riba sto ispunjavaja zelje, priblize mi se dvije za koje sam bio siguran da je jedna od njih prava ...
... ali koja? Brzo sam prebirao u mislima koje su mi tri stvari najvaznije u ovom casu (osim cipela), pribojavajuci se da se nisam namjerio na neku od onih koje ispunjavaju samo jednu zelju, kao ono andjel Gabrijel u Salimovoj prici! U tom trenutku prekine me snazan glas i od nekud se stvori cuvar pozdravljajuci me!
Pogledam i prepoznam Acu, stasitog Bosanca koji zdusno obavlja svoj posao ne dopustajuci nikome da udalji neku od ribica ili ubere cvijetic. Gledam ga i sine mi kako bi prva Bosanceva zelja bila cisterna pive; pa kad malo bolje razmisli i shvati da ce to brzo popiti, zazeli da Miljackom tece piva; a kad mu preostane jos treca zelja on se uhvati za celo duboko mozgajuci i na kraju uzvikne pobjedonsno "ajde ribo daj jos bocu pive!" Gledam njega i pogledam na "moje" carobne ribe kako mi okrecu rep i odlaze ...
Post je objavljen 12.12.2005. u 20:49 sati.