Da, da došloje vrijeme. Baš kao i 5.10. opet je sve isto. MORAM čitati njegovu biografiju, dnevnike i sve. Opet sam pravi pekmez kad god ga vidim. Opee plačem čim mu se zagledam u oči. I opet samu sebe preispitujem kada će to sranje prestati. Osjećam se prilično glupo plačući kada gledam Kurta u oči na jednom posteru. Imam neki kalendar za 2005. i za ovaj mjesec ja baš neka fora slika. Onako, on sjedi na stijeni u ružičastoj košulji i ima one svoje bijele naočale na glavi. I ima neki tako ljepi pogled, stvarno sam se rasplakala dok sam ga gledala. Jednostavno mi je opet došlo. Knjige su za sve krive! Ja sam za sve kriva! Kurt je za sve kriv! Da se nije ubio ja ne bi bila pomahnitala luđakinja koja plače na svaki njegov spomen. Uh, kako li samo to mrzim! Onako, jako, jako, jako. Slušam Hole i osjećam da je svaki stih posvećen njemu. Ne mogu ga maknuti od sebe i stalno mi je u mislima. On je jedan od čestih likova u mojim snovima. Točnije, on je jedan od mojih najboljih prijatelja u snovima. Da, da, sanjam u nastavcima. I jednom sam čak svirala s Nirvanom na dodjeli nagrada - Drain You i bilo je ludo. Kurt se u 11 godina dosta promijenio. Više se ne farba u plavo ego sada ima dugačku smeđu kosu koju veže u rep i na jednom obrazu ima ožiljak. Ali svejedno je jednako ljep kao i prije. Ah, da, da - moji ludi, ludi snovi. Noćas sam umrla u snu. I svi moji prijatelji i Kurt. Išli smo na turneju s Nirvanom i bus je jako jurio u umjesto da uđe u zavoj nastavio je juriti ravno i probio se kroz neku ogradu koja se još od II. svjetskog rata nije popravila (sanjam u nastavcima tako da je II. svjetski rat tek nedavno završio, ali svjejedno smo u ovim godinama). Ja sam tek bila ozdravila i Kurt mi je rekao da ću na novoj turneji svirati s njima na svakom koncertu i bila sam presretna. I onda smo jednostavno pali u 500 metara duboku provaliju, točnije u more. I najednom sna više nije bilo. Probudila sam se ujutro i nisam bila sigurna jesam li mrtva ili živa. I umrla sam i ja, i Kurt i Chris i Dave i Dora i Mia i Vlatka i Štefan i još par ljudi koji su bili tamo. E i da Dora, dan kada sam vas upoznala onda sam vas upoznala i u snu. To mi je bio prvi san nakon Londona (u Londonu nisam sanjala) i vas 4 je došlo na Nirvanin koncert i gurali ste se u backstage. Taj koncert sam isto svirala s njima kao 2. gitaristica i prepoznala sam vas iz škole i pustila unutra i eto - od onda se pojavljujete u ojim snovima. Eto, toliko o snovima za danas. Inače, jučer sam OPET čitala bipgrafiju Courtney Love i naravno, bila sam sva u suzama budući da me Kurt opet uhvatio. Joj, kako mrzim to kod sebe. Uglavnom ,evo sada djelova njene biografije (samo nekih) koje sam prevela - dijelova na koje sam najviše plakala. ž
Mislila je da su Kurta pronašli predoziranog, Unatoč njegovoj velikoj ljubavi prema oružiju, uvijek je mislila da će umrijeti od prevelike doze. "Kako?", upitala je, samo da se uvjeri i Rosemary joj je rekla.
Legla je u krv, zurila u nebo i htjela je vječno ležati tamo. "Jesi li tamo? Jesi li tamo? Jesi li tamo? Jebote, gdje si? Jesi li sada anđel? Jebi se..."
Popela se do staklenika, vjerojatno s više straha od Kurta i stala je na prag. Krvi je bilo svugdje. Shvatila je kolikoje sada usamljena na ovom svijetu i uspjela je djelomično shvatiti sve Kurtove osjećaje koje prije nije bila sposobna shvatiti. Kleknula je i umočila je ruke u krv. Onda je legla, valjala se u tome.
Malo je spavala, malo je pjevala. I stalono, stalno ga je tražila, ali nije ga mogla osjetiti. Pomisao na Frances digla ju je s poda. Tražila je po sobi bilo koji dio Kurtovog tijela koji možda nisu očistili. Našla je komadić lubanje s malo kose. Unjela je to u kuću i brižljivo oprala prisjećajući se kako je Kurt oduvijek mrzio prati svoju kosu. Onda je oprala i sebe, koliko se god mogla prisiliti da se opere. Onda je obukla jedan od Kurtovih đempera, zavukla se u krevet i uzimala je svaku drogu koju bi dobila.
Ostala je kod kuće s Frances umjesto da ode na dodjelu nagrada. Frances je baš u to vrijeme (6. mjesec 1994) počela shvaćati - i protestirat - da se njezin tata neće vratiti kući. Derala se i zvala ga je po noći. Jednom, kada je bila u muzeju, vidjela je tapiseriju Isusa i nazvala ga je "Tata". Courtney joj je onda na njoj razmuljivom jeziku objasnila da je tata morao otići, da ona ne zna zašto, ali da je sada anđeo na nebu i da ih gleda i čuva. Stalno joj je ponavljala da ju tata još uvijek voli.
Kurt, ah, Kurt. Njeno najvrednije sjećanje i njena kletva.
Ti maldi fanovi, ta djeca nisu htjela vidjeti Frances zbog nje same. Oni su htjeli vidjeti njezine roditelje u njoj, Courtney je također to ponekad radila. Bilo je teško ne raditi to. Frances je na Kurta ličila sve više kako su godine prolazile.
Eto, to bi bilo to. Idem sada pokušat oživiti samu sebe i nas sve iz sna. Možda smo ipak nekako uspjeli preživjeti. Ako ne, onda ćemo se vjerojatno ponovno roditi u nekom drugom snu. Samo već par godina nisam umrla u snu. Neku noć sam skoro zbog pucnja, ali sam spašena. i što je najgore bilo ja sam kada mi je bilo samo crno pred očima (kada sam u snu umrla) govorila samoj sebi probudi se, probudi se. Nisam se mogla probuditi. To je tako zastrašjuće. Creepy, creepy.
Dodano u 18:59
Upravo sam se vratila iz grada. Išla sam dat razvit nekih 150 slika iz Londona i sa snimanja filma i još neke. Prije nego što sam otišla dati razviti slike otišla sam do CD shopa vidjeti jel imaju novi Nirvanin CD - Sliver Best Of The Box. Čekala sam ga mjesec i po i napokon su ga dobili. Tako sam sretna. I sve više postajem uvjerena da imam 6. čulo za Nirvanu. Recimo uopće nisam razmišljala o Kurtu sve do 5.10 kada je bilo 11 i po godina od smrti. I OK, smirila sam se. Ali onaj dan kada su izašli Dnevnici na hrvatskom ja sam bila baš nekako Nirvana raspoložena, mada još nisam znala da su izašli. I onda, nakon što sam isplakala hektolitre suza zbog Kurta stara me nazvala i rekla mi je da je kupila Kurtove Dnevnike preko reda ili tak nešta tako da sam ih dobila 1. u Osijeku. Ovaj CD su mi vadili iz kutije. Predivan je to osjećaj. Staviti discman na uši i čuti Kurta kako se dere verziju pjesme Spank Thru koju do sada još niste čuli. Ja sam osjećala trnce po cijelom tijelu i leptiriće u stomaku, onako kao kada ste zaljubljeni pa vidite osobu koju volite. I onda sam nesvjesno počela plakati. Ali sreća je brzo zaustavila suze pa sam počela kao budala skakati po pothodniku i sigurno sam izgledala kao da nisam normalna. Kurt, Kurt šta si mi priuštio. Jebi se, seronjo...Volim te...
Post je objavljen 12.12.2005. u 14:55 sati.