Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/demijan

Marketing

Lijepa riječ !!?? Ma, ta niš ne vrijedi

Sto puta su me uvjeravali, stariji naravno, da zlatna riječ sva vrata otvara. A ja sam se i po stoti puta uvjerila da gruba i JAKA riječ prije otvara štogod treba.

Masu puta sam glumila moju mamu, i bila divna i krasna i uvijek svima pokušavala pomoć i nikad povisila glas nisam niti se uppuštala u rasprave ili svađe jer to nisam znala. Definitivno nisam bila tip koji se zna posvađati, što je grozno. Onda sam upoznala svog dragog koji je, recimo to tak, kračeg fitilja i koji kad mu neko nešto kaže određenim tonom, samo priupita dal je dobro čuo, pa krene rafalom. valjda je to zarazno kad se nađeš u nekoj napadnutoj situaciji i ja jednostavno više nisam divna i krasna kad me se napadne već postajem aždaja i rigam vatru i bacam koplja čim netko dirne mojeg ikoga ili mene (mene manje...).

Daklem, obzirom da sam početkom 8 mjeseca mijenjala banku i odmah kak je to bilo obavljeno, javila referentu koji me vodi na općini za povrat poreza novi broj čekam ja i čekam obavijest i niš. Zovem i provjeravam dal su promijenili, i mlada dama me uvjerava da nemoram ništa brinut jer je već zapisala i promijenila sve u podacima. Prolazi i dalje vrijeme i ništa. Već negdje, sredinom 11. mjeseca dobijem ja dopis o povratu poreza ali naravno na stari broj bivše banke i poludim. Zakaj? ne zato kaj je stari broj gore, već jer sam 4 puta zvala i provjeravala i zezala se kak sam dosadna sa mladom damom ali da mi je bitno jer sam zvala i Ministarstvo financija i oni me uvjerili da HITNO MORAM OBAVIJESTITI referenta na općini i sve koji imaju veze sa mojim brojevima, a vezano uz povrat poreza. I ja eto sad dobijem papirus na staro sve... *q4we069tšhjočćafb97`6etr09°°65qe687, izgovorim ja doma, sama naravno, i odlučim napisati savršeni dopis, za povrat poreza i sa uokvirenim crvenim stari i novi broj koji nije promijenjen i iskopiram njihovu obavijest i sve to tako predivno odnesem osobno kod njih, tj. mladoj dami. Naravno da sam otišla s posla, jer oni rade sat vremena nakon što ja počnem i završavaju 3 sata prije nego ja završavam s poslom. Kad sam to uručila, počela se dama snebivati jer je poznato sve osim što je lova isplačena (halo?? molim?? kakkooo???) na stari račun i banka je vratila iznos min. financija. I sad nezna šta da radi a još manje kako da mi isplati lovu koju sam trebala dobiti pred mjesec dana (btw. ko zna dal bi mi uopće bila isplačena da sam ja manje gledala papire a više vjerovala mladoj gospođici koja me uvjeravala da je sve "sređeno". Da sad nastavim. Dakle, kad je pitala kolegicu šta da radi i kako i kuda i kome, zaključak je bio da će mi ipak napisati virman i da ću podići lovu u fini (uz plačanje naravno provizije), jer nezna kako ponovno izvuči iznos za isplatu na račun. Pa mi rekla da danas to nemogu dobiti jer šefica treba virman potpisati i nek dođem sutra. Trebalo mi je 5 minuta da joj objasnim da nemogu dolaziti baš kad bi i ja i ona htjele, pa je bio dogovor da će mi ostaviti sve potrebno na porti. Ja zadovoljna, jer tak i tak sam na poslu zaboravila novčanik a bez osobne i novčanika tak i tak nemrem niš obaviti, btw. i djetetu sam išla kupiti cipelice bez novčanika (ajme neugodnosti), pa je baka dala 50% love i ostavila osobnu da Dema ne vadim iz napokon predivnih novih toplih cipica za zimu). Dan definitivno nije bio za mene.
Drugi dan, ja zbrisala ranije s pola da poberem virman, lova uvijek i svakome dobro dođe, pogotovo sad pred blagdane i kad bi još trebala mrvici kupiti jaknu. (Mislila sam da će izdržati prošlogodišnja ali napred mu je do pupka i nedolazi u obzir da tak provede zimu). I na porti nema ničega, I ja se okrenem i krenem prema stepenicama kad me zaustavi mladi bahati, bezobrazni i arogantni balavac od portira-zaštitara ili koji li je god klinac bio i veli on meni da nemam ja kuda i po što ići jer se više ne radi sa strankama. Ok, pa mogu onda barem nazvati pa da čujem od žene što je bilo!?- to nije moja obveza, veli on, a žena na porti mi onak prek nosa veli: imate tu govornicu pa ih zovite! Pa čemu vi onda služite? Porta i zaštita?!??? Nemogu nikakve informacije dobiti, kartice nemam a i da imam, opet nemam broj niti znam ime žene napamet, a mobitel mi krepao ko za peh! Ponudila im da ostavim novčanik i osobnu da me puste k njoj, al niks, njente, nada! I onda sam prekipila. Izvređala sam ih na finjaka, bez prostota, ali sam si dala oduška i na kraju ih ipak poslala u krasnu riticu! I pokupial se doma. Danas sam zvala i pitala kaj je bilo, a mala mi veli da je ostavila na porti poruku iza 3 sata kad je išla doma i da su joj se potužili da sam bila jako neugodna! hahahahaha, joj da sam bar bila neugodna kak sam htjela biti, onda bi imali i kaj "tužakati"! Uglavnom, i sama je rekla da joj nije jasno zakaj je nisu zvali kad ionako puštaju ljude unutra a da ih niti ne pitaju gdje će i kome.

Zaključak: da sam nastupila kao prava ženturača, i frajera poslala u krasan k. vjerojatno bi došla do sobe i saznala da će mi lova sjesti na novi tekući jer se šefica odlučila za tu varijantu potpisa...

Drugi put, drito u glavu! Danas više zlatna riječ ne otvara ništa osim vrata do stresa i frustracije...



Post je objavljen 12.12.2005. u 13:51 sati.