da odlazim.
I pišem to ovdje umjesto u sms-u
jer ionako nikad nisam bila u nekom tvom središtu
i moj odlazak nećeš ni primjetiti.
Kao da sam netko tko je tu ali i ne mora biti.
Danas mi je to postalo nekako jasno.
Kako bi htjela da nisam u pravu.
Opet sama.
Opet na nekom početku puta koji ne vidim.
I kao da postaje sve teže.
Nemam kud.
Dajem ti osmijeh, isti onaj koji si mi toliko puta uzvratio.
I zagrljaj, isto onaj u kojem si me jednom sakrio od hladnog vjetra.
I Njegov blagoslov.