U očekivanju explicitnih vijesti, u desnom gornjem kutu ekrana tv-a treperi exkluzivno-explozivni logo.
Odustajem od iščekivanja. Prkosno ustajem i krećem do najbližeg bankomata po Gotovinu.
Uvijek sam znao da je Gotovina u bankomatu. Zato su i bile znatne mjere osiguranja dok sam prebacivao Gotovinu iz otvora bankomata na sigurno; u svoj džep.
Gotovina mi nužno treba kako bih popio kavu u superexkluzivnom caffeu superexkluzivnog grada. Nema mi do ranojutarnje nedjeljne kave.
Uvijek uz kavu naručim GO-GO djevojke.
Jedna mi GOvori najzanimljivije iz dnevnog tiska, a druga mi GOlica jaja i dašće u uho.
Njih dvije platim sto kuna za pola sata. Ali je zato tu najjeftinija kava u gradu; samo dvije kune.
Jučer mi je tu kavu pokvario a tko drugi nego Đrk.
Strokewski…c-c-c-c…bože sačuvaj – Đrk će
Malo se uznapredovalo na blogu, pa se odmah bahatimo sa uslužnim curama, ha?!?!
Slušaj Đrk, nemoj previše pričat da ti se ne bi obilo o glavu – rekao sam
A jesi jadan…buhaha – buhahahao je u svih šesnaest i to sigurno više od 45 sekundi u komadu što je bilo sasvim dovoljno vremena da nadraži moj nestabilni nervni sustav
Uživaj dok možeš Đrk. I štedi snagu, jer danas putuješ. – izgovorio sam to prijetećim pogledom
A gdje me to danas upućuješ?? – upitao je znatiželjno
Vidjet ćeš.
Tražio je slamku usnama ne skidajući pogleda sa mene. Srknuo je gusti sloj čokoladnog mlijeka sa dna čaše očito zaboravljajući promiješati ga. Tapkao je prstima po kutiji bijelog Waltera dobrih 2-3 minute zamišljen. A onda je izvadio slamku i otpio zadnju trećinu sadržaja čaše. Zatim se užurbano probio do šanka i platio. Nestao je u vidu magle.
Buhaha – zadnji sam se nasmijao
Hihihi – netko se nasmijao poslije mene
To je bila ona koja GOvori najzanimljivije iz dnevnog tiska
Koji je tebi pimpek curo?!?! Jesi ti svjesna šta si sada napravila??
Ja sam taj koji se ovdje zadnji smije. Jasno?!?!
Pa…nasmiji se još jednom, pa ćeš bit zadnji – reče ona koja GOvori najzanimljivije iz dnevnog tiska
KUŠ!!!!!!!!!!! Kako se usuđuješ odgovarat mi?? – rekao sam ljutito
Zaplakala je.
Ajde, ajde ne cmizdri već mi čitaj malo žutu kroniku.
Ok. U Sao Paolu zabranili umiranja zbog prenapučenosti gradskog groblja. – rekla je
Baš fora. Zamisli da boluješ od (nedajbože) raka, a oni ti zabrane umiranje. Eto lijeka. To je formula. Kako se mi nismo toga prije sjetili. Baš smo papci.
Eeeej!!! Malo lakše sa tim jajima. – rekoh GOlicateljici
Kako mi je ostalo još deset minuta u društvu GO-GO djevojaka, naručio sam još jednu kavu.
Ipak je ona samo dvije kune.
Đrk je bio vidno raspoloženiji zadnjih dana. U posjetu mu je došla rodbina iz Berlina.
Od rođaka je «posudio» njemačko izdanje Playboy-a i krenuo na rivu kako bi ga u miru prelistao.
Šta?? Ma ne. On ne gleda slike. Čita kolumne kako bi bolje naučio njemački. Ponekad zavuče ruku u hlače poput Al Bundy-ja. Ali to čini samo kada je neka tema prevruća.
Bio je predugo zadubljen u štivo da bi primjetio kako iznad njega oblaci ubrzanije prolaze…kako se oko njega godišnja doba ubrzanije izmjenjuju.
Usporeno je podigao pogled. Ugledao je pred sobom četiri muška trupla na vješalima.
Zatim je pogledao u lijevo. Prema njemu koračao je oficir njemačke vojske.
Uspio je samo izustiti : STROKEEEEWSKIIIII!!!!!!!!!
----------------------------------------------------------------------
Da. Đrk je vraćen u 1943. godinu, u Metković prve polovice dvadesetog stoljeća.
Zanima vas kako je Metković dobio ime?? Ne??? Ok.
Prvi poznati dokumentirani dokaz o postojanju ovog mjesta vodi nas u 1422. godinu – doba vladavine bosanskih kraljeva. Na čelu te države bio je kralj Tvrtko II.
Iz srednje Bosne krenuo je nezadovoljni seljak sa svoje tri krave put južnijih krajeva. Nije bio zadovoljan načinom na koji ga trenutačna vlast tretira.
Lokalne vlasti uzimale su od njega više novaca nego od drugih seljaka samo zato jer su njegove krave davale više mlijeka nego ostale.
Nastanio se na području prostranih pašnjaka u dolini rijeke (Neretve).
Predstavnici bosanske vlastele kraja iz kojeg je seljak pobjegao okupili su skupinu ljudi koja će ga pronaći i kazniti jer je pokušao pobjeći van domašaja zakona, tj. ne plaćati porez.
Pronašli su ga jedne večeri u jednoj baraci kako se sexualno opći sa jednom od svojih krava.
Kada su to vidjeli nisu ga htjeli kazniti, jer su smatrali da je dovoljno kažnjen svojim stilom života.
Prozvali su ga Metković, što na jeziku ilirskog plemena Ardijejaca znači «onaj koji guzi kravu»
Dobro, aj….znam da mi ne vjerujete, al nema veze.
A sada nešto sasvim drugačije. Povijesne činjenice mog profe iz povijesti mr. Juritja :
«Napad fašističke njemačke na Jugoslaviju nije dočekao nespremne metkovske komuniste. Oni su slijedili direktive CK KPJ i CK KPH i učinili sve da organiziraju općenarodni ustanak na području kotara Metković.
Istog dana kada je proglašena NDH, kvislinška tvorevina fašističkih država, Mačekova zaštita uspostavlja privremenu vlast u Metkoviću.
Svakako da u zaštiti imaju odlučujuću riječ elementi koji su se infiltrirali u HSS. Osigurali su stražama objekte i prilaze gradu Metkoviću iz pravaca Dubrovnika, Mostara i Splita.
Budući da jugoslavenska vojska u to vrijeme nije kapitulirala, tadašnje rukovodstvo se plašilo napada regularnih četničkih jedinica koje su bile u sastavu jugoslavenske vojske, pa su straže ojačane puškomitraljezima.
Iako su zaštitom rukovodili proustaški elementi, ta organizacija djelovala je do konca svibnja kada ustaše potpuno preuzimaju vlast.
Formira se ustaški logor, tabori i rojevi. Jedan dio zaštite pripada ustaškom pokretu, dok se drugi dio povukao i pasivizirao po direktivi rukovodstva HSS.
To su oni članovi HSS koji se nisu slagali s ustaškom fašističkom vladom na čelu s Antom Pavelićem.
Dan nakon proglašenja NDH zaštita blokira žandamerijsku stanicu u Metkoviću postavivši puškomitraljeze u pravcu zgrade. Poručnik Karabeg, komandir svih žandarskih stanica u kotaru Metković, tada je bio u stanici s nekoliko žandara.
Natezanje oko predaje trajalo je od 8-11 sati kada je napokon izašao poručnik Karabeg i u istom momentu aktivirao ručnu bombu kragujevku koja je teže ranila policajca Antu Bartulovića. U istom momentu zaštita je osula paljbu iz pušaka i pištolja na Karabega, koji je pokošen mecima.
Nakon pogibije Karabega žandari su se predali.
Narodnooslobodilački odbor Metković formiran je u srpnju 1942. godine i brojio je četiri člana. Uloga mu je bila da sakuplja materijalnu pomoć za partizane (hranu, odjeću, oružje, lijekove), da organizira doček i smještaj partizanskih jedinica, da vrši provodničku i obavještajnu službu i priprema odlazak novih boraca u partizanske jedinice.
Odbor Antifašističkog fronta žena (AFŽ) formiran je u rujnu 1942. godine. Odbor je radio na masovnijem uključivanju žena u NOP. Pružao je svestranu pomoć NOO, NF i jedinicama NOV i POJ. Aktivno je radio na ideološko-političkom i kulturnom uzdizanju žena, kako u samom gradu, tako i u okolnim selima. Osim na prikupljanju priloga za NOV, žene su radile na zbrinjavanju siročadi i djece čiji su roditelji bili u NOP, te su se brinule o smještaju ilegalaca na okupiranom području.
Saveznička avijacija otpočela je bombardiranje i mitraljiranje neprijateljskih garnizona u dolini Neretve početkom studenog 1943.
Dana 6. studenog napad bombardrske avijacije izvršen je u dva navrata. Prvi napad izvršen je u 12 sati bombardiranjem Metkovića, a u 16 sati mitraljiranjem.
U Metkoviću je poginuo jedan njemački oficir, dva vojnika, a nekoliko ih je ranjeno. Poginula su dva civilna lica i jedan domobran koji je bio na proputovanju. Explodirala su tri automobila natovarena municijom. Od detonacije pucala su stakla na kućama, a jedna kuća je jako oštećena. Jedan saveznički avion srušen je i prilikom pada uništio je trgovačko skladište.
Dana 12. studenog u 15.30 sati saveznički avioni mitraljirali su putnički vlak na pruzi Metković-Gabela i tom prilikom ubijena su tri, a ranjeno deset neprijateljskih vojnika.
Dana 14. studenog u 7.30 sati lovački avioni bacili su lakše bombe na Metković. Tom prilikom poginuo je jedan njemački vojnik a tri su ranjena. Istog dana u 12.15 sati više aviona bombardiralo je Metković.
Pogođeno je skladište nafte, explodiralo je 60 bačava, od čega se nadvio crni oblak dima nad gradom. Mitraljeskim zapaljivim mecima upaljena je jedna njemačka staja gdje je izgorilo nekoliko konja. U ovom napadu bilo je ubijenih i ranjenih njemačkih vojnika, što je njemačka komanda prikrivala od tadašnjih vlasti i naroda.
Dva dana nakon uništenja njemačke «vražje divizije» u bici na Vukovu Klancu, tj. 26. listopada 1944. oslobođen je Metković.
Za oslobođenje Metkovića nije se vodila borba jer su se neprijateljske jedinice povukle u pravcu Mostara. Tog dana u oslobođeni Metković došao je jedan vod od 30 boraca iz sastava X hercegovačke brigade.
Istog dana, nešto kasnije, u grad je došao i komandant NPO s jednim vodom boraca. Iz Borovaca u Metković stigle su sve političke organizacije kotara i općine, te četa komande mjesta. Komanda mjesta uz pomoć boraca NPO uspostavila je vojnu vlast u oslobođenom Metkoviću.
Za čitavo vrijeme NOR-a Metković je održavao redovne i neprekidne veze sa Splitom, Mostarom, Dubrovnikom, Pelješcem, Gradcom, Baćinom i Ljubuškim.
Za cijelog trajanja narodnooslobodilačke borbe grad Metković je dao :
- palih boraca 20,
- žrtava fašističkog terora 38,
- žrtava rata 21,
- zatvorenih, interniranih i deportiranih 98.
Također je dao jednog narodnog heroja, a to je Krešo Rakić Antukin.»
AMEN.
---------------------------------------------------------------------
A šta je bilo sa Đrkom??
Čut će se.
Post je objavljen 12.12.2005. u 08:13 sati.