Marketing
* The Toasters & Westbound Train @ Ilirska Bistrica *
Prošlu nedjelju sam opet slušala monolog moje majke: " Ti imaš tek 18 godina... kako se to ponašaš? Pa šta i druga normalna djeca od 18 idu okolo, gdje god je neki koncert..."... " Ali, mama, idu... Oćeš da ti nabroj... " ... " Ne zanima me tko ide, ni gdje ide.... Ti si pretjerala.... njanjanja..."... i tako uvijek... ali uviiiijek... A budući da nisam više u onoj fazi kad žicam starce da mi daju za neki koncert, nego si sama uštedim, tražim samo dopuštenje, onako reda radi... najčešće ga ne dobijem, al budući da su zabrane uvijek zasnovane na nekim glupim principima tipa: " Bila si i u četvrtak i u petak vani, ne možeš i danas...", skontala sam da je najpametnije zabrinutoj majčici obznanit s kim idem, kad se vraćam, i da imam dovoljno para... tako da sam si spremila sliping beg u boršu, i ipak sa grižnjom savjesti krenula prema željezničkom... Tamo me 5 min prije polaska vlaka, na šalteru, dočekala neka živčana baba koja se izderala na mene da se ne smije dolazit u zadnji čas i da mi ona kartu neće prodati, već da je kupim u vlaku... nadodala je ljutitim tonom i da bi vrlo vjerojatno mogla pobrat kaznu... viiiš ti to.... te žene na šalterima uvijek živčane... pa kao da sam joj ja kriva što radi tamo...
I dođe barba kondukter... pregleda svima karte, a ja počnem uljudnim tonom popraćenim najvećim smiješkom na svijetu: " A meni gospođa na šalteru nije htjela kartu prodat... "... on onako kao ful strogo: " A ti znaš da se karta u vlaku skuplje naplaćuje? ".... ja si mislim, fuck, sad će mi i skuplju kartu i kaznu i sve, a ja para imam na knap... uf, pokvarena žena na šalteru...: " Pa... ne... " ... a on samo zavrti glavom, zatvori vrata i krene dalje... koji car! :) To mi baš uljepšalo večer... :)
I stigosmo mi u Ilirsku Bistricu... u taj MKNŽ... Prvi put sam bila tamo, i moram priznati da mi se klub svidio, iako se ne može pohvaliti nekom ogromnom kvadraturom.... al svi zidovi lijepo oslikani, wc-i poprilično uredni, 3 kompa s netom na raspolaganju, šank s lijeve, mjesto za distroe s desne strane, i stejđ odmah ravno od ulaza...**1.**2.**3.**4.**5.**6.**7.**
Predgrupa Toastersima su bili Westbound Train iz Bostona... Sviraju Ska / Soul / Reggae muziku, i dosta dobro su zagrijali atmosferu... Skanking ;) Veselo, veselo! :) **1.**2.**3.**4.**5.**
Nakon njih, vodeći američki rocksteady-ska bend; The Toasters ! Sviraju još od davne 1982., a od tada se gotovo cijela postava benda promijenila... Osim najstarijeg člana Bucketa; osnivača benda ( vokal i gitara ).... Mogu reći da je bilo baš ok! :) Svi smo se naplesali, a ekipa je nakon koncerta još 15 minuta neumorno vikala : " We want more! " ... Bilo je negdje 15ak Riječana, i to sve neki pozitivci... to mi je ful pasalo, budući da mi zadnje vrijeme po koncertima u dragoj mi Ri, određeni ljudi "zagađuju" atmosferu i baš se nekako bzvz osjećam u njihovom prisutstvu ... no dobro... :/
Evo, ako nekog zanima kako su Toastersi izgledali na stejđu;**1.**2.**3.**4.**5.**6.**7.**
Koncert završio oko 1, a nama vlak kretao tek u 6 ipo... ispostavilo se da je gornja prostorija MKNŽ-a rezervirana za bendove, a budući da su ovi došli sa svojim ultrafensi tour basom i tamo se uputili poslije svirke, ništa od spavanja u klubu... Ri ekipa zasjela na šank, a ja nisam bila od akcije pa sam se montirala na jedan od onih kompjutera i čitala vaše dogodovštine po blogovima... Imala sam oko 5 i pol sati na raspolaganju, i od očaja sam pošla na Grizimudu, te putem zle prijevare, tj. neprestanim reloadanjem, pokušala pomaknut counter sa 1988 na 2000.... al neš su oni skemijali ( ma sve je to korumpirano, znam ja... ), pa nije išlo... tako da niš od Grizimuda tšrt ovog puta... al 3000, eee, bit će moja, dabome.... :)
Thaddeus i Jeff su skužili da sam očajna, pa mi donjeli RedBull iz basa... To me odmah razbudilo, pa smo do 5 pričali o njihovim gigovima, Americi, njihovom načinu života, mogućnosti zaposlenja, studiranja, skupim stanovima, Clintonu, Bushu, te blagodatima muzičara koji putuju po Europi, zarađuju pare, stvaraju poznanstva sa hrpom zanimljivih ljudi i jednostavno se zabavljaju radeći ono što najviše vole; dakle svirajući ! :) Blago njima...
Oko 5 ipo, klub se zatvarao, pa smo mi morali na kolodvor... Jadni, pokisli, tamo se zgurali na onu pećicu i sušili čarapice na njoj... btw; Majko, ako se još uvijek nisi okanila čitanja mog bloga, iako sam te to uljudno zamolila... Ne moraš se sad krstit i zamišljat scenu pokisle ti kćeri na kolodvoru punom skitnica i pijanaca... Vratila sam se živa, a to je najvažnije! :)
Još par slika.... **1.**2.**3.**4.**5.**6.**7.**8.**
Mnogo hvala Penxu na karti; pivkan i cd sa slikama zauzvrat ;) Jeff, thanks for RiCola&RedBull! ;) i još nešto... Leo , "odj*bi sa scene!" :P ...
Btw, možete danas svratiti do Infoshopa, pogledati dokumentarac "Rural Studio Film" redatelja Chucka Schultza... Analiza jedinstvenog pristupa rješavanju stambenih problema najsiromašnijeg sloja stanovništva, koji uključuje gradnju kuća od neortodoksnih materijala; zapanjujuće male troškove, te visoki stupanj reciklaže. Boris Bakala, jedan od idejnih začetnika "Druge arhitekture", održat će uvodno predavanje u cijelu priču. Početak u 19 h.
To bi bilo to... ja opet neću moći zaspat do 5, budući da sam jučer prespavala skoro cijeli dan... trebala sam napunit baterije, pa sam malo pretjerala... a danas još popila 2 šalice kave.... ma super... idem čitat " McDonaldizaciju društva ", kažu ljudi da je dosadna knjiga, pa me možda to uspava.... eh, eh... ljudi koji je nisu ni pročitali, tssss ;) eh, da... to mi je tema za seminarski iz sociologije, pa ako je netko kojim slučajem čeprkao po tome ikad i našao neki hrvatski, kvalitetan tekst na netu... ajd, budite dobri i sendajte na lijevo navedeni mail! Fala lijepa! i pozdrav....
Post je objavljen 12.12.2005. u 03:12 sati.