Marketing
Kicmeno-vratne varijacije broj 1
Boli me i vrat i rame. Ne znam je li gripa u povoju, stres, nevaljali madrac ili starost Mojsijeva koja mi nemilice pillji u oci. I procesom zvanim asocijacija dodjem do razmisljanja (istinabog, razmisljanje je u ovom slucaju vrlo rastezljiv pojam) kako si uspijeh rashodovat vrat prije kusur godina na tipicno zensko-blesavi nacin. Naime, kad si zensko vecinom radis blesave stvari. Doduse, nadje se i po koja pametna. Tu i tamo.
Jedna od blesavijih u zivotu mome bijase kad ucih vozit na parkiralistu kod Dinamovog stadiona. Fedja, srecica moja od instruktora, bi me znala ostavit samu i prestravljenu u autu, a on bi otiso u obliznju birtiju lokat. Jednom mi je reko neka stavim mjenjac u rikverc i neka vjezbam. I vjezbala ja. Pa mi dosadilo. Pa htjedoh zivjet opasno i prebacit u prvu. Ali ne ide. A u rikverc mi se vise nije islo. I fino odsjedih 40 minuta u autu posred parkiralista, sa sjetom gledajuci ostale 'ucenike' koji su fino vozali i zivjeli opasno u drugoj brzini, te ciji instruktori su sjedili do njih. Dodje Fedjica iz birtije i cudi se sto ne vozim? A ja mu kazem da se zaglavio mjenjac. Fedjica se iskidao od smijeha nad 'zenskoscu' (e, ta rijec bi se morala uvest u Klaica i bit cu prva koja ce to ucinit, majke mi), seretski ubaci u prvu, a ja propadoh u zemlju od srama. Napomena: vozacki prodjoh iz prvog pokusaja, dok su Fedjica i kolega iza samo cavrljali i nisu davali 5 para na mene. Izuzetno sam dobar vozac, dapace, odlican. Znam vozikat i po desnoj i lijevoj strani.
No, zapravo, htjedoh se vratit na vrat. Volim se secirat u ogledalima. Tj u svim reflektivnim povrsinama. Koliko puta mi prijateljica zna rec De prati sto pricam i nemoj se samo gledat u vazi za cvijece! Erm, da, pardon, evo, necu vise... Prolazim li pored ikakvih staklenih izloga izvijem vrat i samo buljim: kako izgledam u profilu, kako izgledam dok hodam, jel mi se kosurina stalozila? U liftu na poslu redovito se zapiljim u facu i seciram pod neonskim osvjetljenjem koje je nemilosrdno. Pa se opet gledam iz svih kutova gledista. I duboko razmisljam (oksimoron, ali ipak).
Jednom mi se tako to obilo o glavu, odnosno vrat. Imadoh dosta davno ormare cija su vrata kao ogledala. Nameracila se u London (oduvijek zivjeh po pripizdinama do Londona) i ide se seljak nadobudno utezat. Posto kad se obucem uvijek se izgledam sa svih strana (nes' ti tastine), tako i ovog puta: jesu li sise prevelike, jesu li mi ruke debljine prosjecne anakonde, te ono najvaznije: does my bum look big in this? Oliti jel' mi guzica izgleda ogromno u ovome? A pogledat se straga zahtjeva okretanje vrata i glavurde maksimalno. Vidjeh jednom. Ne svidja mi se. Idem se okrenit po drugi put. Hm, ne valja nesto. Pa popravljam, istezem, rastezem. I krene zadnje razgledavanje. I desilo se krckanje vratne kicme. Od nevjerice ne znadoh gdje bih sa sobom? Jel' polomljeno? Izdrobljeno? Iscaseno? Jel' mi glavurda uopce jos na ramenima? Znala sam da ce mi se takva samodopadnost kad-tad obit o glavu. Tjedan dana spavah ko u mrtvackom kovcegu, na ledjima (a tako nikako ne mogu zaspat). Okretah se zajedno s vratom sad na lijevu, sad na desnu stranu, ko mumificirana. Bolilo je, da. No, ovo kaze ljudina koja histericno mase prstom po zraku od boli kad se poreze sa listom papira pa mozda nije toliko bolno mjerodavna?
Sto li ono htjedoh (u)kazat? I dan danas se uvijek okrecem pred ogledalom nakon sto se utegnem. I riskiram jos jedno bolno vratno ukazanje. Ne moze covjek protiv svoje prirode. Istinabog, ne nosim visoke pete, ali ipak lakiram nokte. Ne odgledah niti jednu epizodu Sex & The City, a ipak se sminkam. Dobro, tu i tamo ipak izvucem vrece cementa i krumpira pa ih iskombiniram na sebi, ali nije ni to zlo. Uh, nista od naravoucenijsko-mudrog zakljucka.
Za kraj malo besmislene asocijacije: pojma nemam zasto me ova eksplozija podsjeca na Eton Rifles.
Post je objavljen 12.12.2005. u 12:13 sati.